< veljača, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Rujan 2009 (1)
Veljača 2009 (1)
Lipanj 2008 (1)
Ožujak 2008 (2)
Veljača 2008 (1)
Prosinac 2007 (2)
Studeni 2007 (2)
Listopad 2007 (1)
Rujan 2007 (1)
Kolovoz 2007 (2)
Srpanj 2007 (2)
Lipanj 2007 (1)
Svibanj 2007 (4)
Travanj 2007 (2)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off


Broj posjetitelja na ovom čudu:


AUSTIN CITY LIMITS TICKETS




Free Image Hosting at www.ImageShack.us



Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

budaleee su još uvijek tu; zajedno i nakon 2 godine...


Image Hosted by ImageShack.us



Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

Ovo je moj ljubimac
Zove se Sejko
Image Hosted by ImageShack.us

Još budala s blogovima:

Burekđinica
Markan
Micko
Anjica
Petar
Plavuša
Jozo
:I;S:A;C:
Buzi
"konkurencija"

Free Image Hosting at www.ImageShack.us

I wonder if I'll see you again...





DOBRI PRIJATELJI

Tvoje lice poput uhode me prati
Kroz preduge uvode
Spotičem se nespretno o riječi
Koje sam pripremio
Stojim pokraj sebe i s gađenjem
Slušam kako te obrađujem
Pričam ti o vezama, o nama,
Bitangama i princezama

I krene kao loš refren
Koji te rastužuje
Da si ti nježni cvijet, a ja probisvijet
Što te ne zaslužuje
Reci zašto ne bi htjela
Imati me za prijatelja
Evo ja ću biti tvoj najbolji drug
Pa svrati na kavu ili na fuk

Tvoje lice poput uhode me prati
Kroz preduge uvode
Spotičem se nespretno o riječi
Koje sam pripremio
I nikoga ne muči pitanje smiješno
Dok se rastajemo u idili
Kako ćemo samo ostati nešto
Što nikada nismo bili

I krene kao loš refren
Koji te rastužuje
Da si ti nježni cvijet, a ja probisvijet
Što te ne zaslužuje
Reci zašto ne bi htjela
Imati me za prijatelja
Evo ja ću biti tvoj najbolji drug
Pa svrati na kavu ili na fuk


Ja sam ja
volim licemjerje, lazi, sve oblike zla i okultnog. Radujem se svakoj nesreci drugima, mrzim ljude, propitkujem granice smrti, nadam se najgorem.

nedjelja, 22.02.2009.

Dan kao dan...

Sjedim sam, ali ne i usamljen. Prijatelji moji daleko su danas od mene. Dugo ih ne vidje. Pitam se da li će me prepoznati, da li sam se promijenio? Šala mala, ipak nije tako puno vremena prošlo samo što mi je brada narasla, a ni šišanje mi ne bi loše došlo, ali pošto je recesija, a i zima je još, može to i pričekati. Za povratkom u svoj grad čeznem; vidjeti stara poznata lica i popiti koju s prijateljima.

Ima nešto tako nedokučivo, teško za opisati. Kako znati da je to to? Kako prepoznati pravi put, ne kažem ispravan, pravedan ili dobar put. Ono što je dobro za mene možda nije za druge. Kako uopće biti siguran. U većini stvari siguran sam, a za one koje ne znam... o njima ne razmišljam. Recimo siguran sam da postoji Bog, u to vjerujem, u Njega vjerujem. U ljubav sam siguran i nadam se da će se jednoga dana i meni ponovno dogoditi, ali više ne znam kako ju prepoznati. Koje boje su joj oči ili kosa, da li volim moj smisao za humor? Možda sam izgubio vjeru u ljubav?

Uskoro će pola 3, tako malo mi treba da... ne da zaspem... Samo trebam hodati sunčanom stranom ulice. Sada trebam otići spavati i probuditi se s nadom u bolje sutra. I da, to bolje sutra neće doći samo od sebe, neki vjeruju u sudbinu, ali sami se moramo potruditi da se ostvari ta sudbina i bolje sutra.
Sada mi se ne da pisati, idući puta ću napisati nešto bolje (nadam se).

Pozz



| komentari (0) | print | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.