|
|
| < | svibanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | 31 | |||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Broj posjetitelja na ovom čudu:
Burekđinica
Markan
Micko
Anjica
Petar
Plavuša
Jozo
:I;S:A;C:
Buzi
"konkurencija"
I wonder if I'll see you again...
DOBRI PRIJATELJI
Tvoje lice poput uhode me prati
Kroz preduge uvode
Spotičem se nespretno o riječi
Koje sam pripremio
Stojim pokraj sebe i s gađenjem
Slušam kako te obrađujem
Pričam ti o vezama, o nama,
Bitangama i princezama
I krene kao loš refren
Koji te rastužuje
Da si ti nježni cvijet, a ja probisvijet
Što te ne zaslužuje
Reci zašto ne bi htjela
Imati me za prijatelja
Evo ja ću biti tvoj najbolji drug
Pa svrati na kavu ili na fuk
Tvoje lice poput uhode me prati
Kroz preduge uvode
Spotičem se nespretno o riječi
Koje sam pripremio
I nikoga ne muči pitanje smiješno
Dok se rastajemo u idili
Kako ćemo samo ostati nešto
Što nikada nismo bili
I krene kao loš refren
Koji te rastužuje
Da si ti nježni cvijet, a ja probisvijet
Što te ne zaslužuje
Reci zašto ne bi htjela
Imati me za prijatelja
Evo ja ću biti tvoj najbolji drug
Pa svrati na kavu ili na fuk
Ja sam ja
volim licemjerje, lazi, sve oblike zla i okultnog. Radujem se svakoj nesreci drugima, mrzim ljude, propitkujem granice smrti, nadam se najgorem.
U klub starih prdonja i NIMALO skrachenih je ushao danas, 31.05., novi chlan. Tim povodom mu zhelimo hektolitre piva u ruci (ili okolnoj bachvi), kitu cvijecha za onu pravu i njegovu slatku malu.
Cari amici,
sretan ti rodendan!
Od danas pijesh legalno. Proshla su vremena kad su za nasha sranja morali starci ichi odgovarati u policiju. U ime tvoje, i u chast svih netom punoljetnim postalih ljudi, u petak pijemo na zadnjoj nam PMZici!
Ajoj, ajoj, cijeli viski che biti samo tvoj 
(men' ide vodka 
)
Potaknut stalnim komentarima tipa: kad će novi post i slično odlučih ga napisati. Iako mislim da ja nisam prava osoba ili barem ne po vašem čitateljskom ukusu, napisat ću post pa kako god da je.
Koju temu biste željeli da obradim? Da vam pišem o ratu(Irak je neiscrpna tema; svaki dan desetci i desetci mrtvih i ranjenih) ili miru(teško to negdje naći, al' ima i toga); tuzi ili radosti; nogometu(mogao bih pisati o Liverpoolu – klub za koji navijam; ovogodišnji gubitnik finala lige prvaka; imamo nešto zajedničko) ili košarci(teško – to nije moje područje); ljubavi(možda ste čuli za teoriju koja govori da je ljubav bolest; čak sam pomislio da je istina i da ne želim više nikada biti bolestan – ha ne razumijete… nije ni bitno, možda ni ja ne razumijem) ili mržnji(to ne stanuje kod mene – ponekada se javi, ali uspješno obuzdam)…
Toliko tema, a baš se ja našao da nešto pišem. Mislim da bih vam najradije filozofirao. Čovjek samo kad filozofira ne laže, jer kad filozofira on izmišlja. To vam je mudra misao, nekoga meni nepoznatoga autora. Vjerujte mi nije moja, nisam ja tako pametan.
Da, umalo zaboravih spomenuti našu prekrasnu školu o kojoj nemam ništa za reći.
Pitam se zašto sam ovo sve napisao; da bih zadovoljio svoje stvaralačke potrebe ili samo zbog nagovora drugih?!?! Zašto trošiti riječi kada su sve već odavna napisane; da li stvarno mogu nešto pametno napisati. Ostavljam se riječi i krećem na djela; možda mala al' svijet će biti drugačiji(nadam se bolji)…
Eto već je i bilo vrijeme da napišem post. Posvećujem ga jednom prijatelju, jednom, ali vrijednom. Danas je njegov dan: 18 rođendan. Tom prilikom želim mu sve najbolje (a vjerojatno i drugi). Više nemam inspiracije pa je to sve od mene za sada; kratko i jasno.
I evo nje opet, one male čudnovate crvenkapice koja je za divno čudo ostavila črne čarape kod kuće da ih može obuć njen pomalo feminizirani brat čiji je najbolji prijatelj Aristotel. Al naravno tigar je opet bio na pregledu kod zmaja, šuška se rektalni. I onda došo Ivanov i Plazanov i popili svaki po gajbu piva da bi onda baka rekla «di je postolar?» Svi se pogledaše u čudu i ne vjerovaše svojim očima jer postolar i onaj mali pero pobjegli zajedno, et ko bi reko. Ma nije to brinulo garfilda koji je samo nastavio čitati svoje novine, kao da se ništa nije dogodilo…………. I na kraju nemojmo zaboraviti da somun ne može bez dvije kifle da balansira
Neshto ekhmnije ne ochekujte do sljedeche post-opijachina sesije sa budalama. Drugim rijechima, uskoro uskooorooo...
