Bubuland
25.12.2007., utorak
Nasilje, laži i videovrpce
 Božićuje se, a ja sam danima zaokupljena nasiljem.Danas sam, recimo, pročitala površan, ali jasan članak o vezi između pretrpljenog nasilja, odnosno zlostavljanja, i debljine. To je bilo oko sedam ujutro, pa je Badnjak započeo trbuhoboljom. Iskreno, ne zanima me zašto ni kako ljudi postaju sadisti. Ponekad razumijevanje nalikuje opravdavanju, pa sam si pravo da to shvatim uskratila. S druge me strane izuzetno zanima zašto se žrtva vraća po još i zašto to uspijeva tako duboko odrediti njen identitet (mislim pritom na identitet kao na nešto čega se najteže odričemo, što ne napuštamo ni u zamjenu za život, koji je sloboda sama). Naime sam se zatekla kako objašnjavam kako se dogodilo da jedna moja prijateljica nikad nije došla u kontakt s nasilnim muškarcima, nikad se nije dogodilo da joj je neki zaprijetio, napao je, štogod ukrao, učinio joj što mimo njene volje... Ona pritom nije osoba naročito samouvjerenog nastupa, nije od onih ljudi koji djeluju snažno, kao da uvijek znaju kamo idu. Zatekla sam se kako tu divnu okolnost bez imalo skepse tumačim otprilike ovako: Ona nije imala nasilja u obitelji, pa joj se takve stvari ne događaju. (Da se razumijemo, tuk-tuk po guzi je nasilje. Blago i, ako se sudionicima posreći, bezazleno, bez osobitih posljedica na cjelokupan osjećaj osobne sigurnosti male (a jednog dana velike) osobe. Ali je nasilje. Udarac je vrlo jasan protivnik osobne sigurnosti, slobode, samopoštovanja. Poruka da je moguće da ti bol zada netko tko ne osjeća tu istu bol, a tko ti, kad se o roditeljstvu radi, gotovo istodobno odašilje poruke ljubavi, kao i toga da kaznu apsolutno zaslužuješ, žrtvu nikada ne zaobilazi.) Pa sad pitam: Zašto se žrtva vraća? Zašto dijete koje zna da će biti fizički kažnjeno svjesno radi ono što će ga stajati kazne? Zašto tuđa agresija rađa tako nevjerojatnu mržnju na sebe da zbog nje ne zaslužujemo ništa drugo nego novu i novu agresiju? Što je to zapisano u njenom duhu, koži, dahu, da će joj nasilje nanovo i nanovo prilaziti? Ona ga traži, ono joj prilazi... Kako se, dovraga, pitam, prekida taj krug? Trebamo li se više bojati sebe no zlostavljača? Bojati se sebe više no ikoga drugog? |
