Bubuland
30.12.2007., nedjelja
Trideset i pet stihova za post scriptum
Božica Jelušić Krenula sam prenijeti ovamo pjesmu o tome kako jezik na kome pišem ima četiri stotine / tisuća dobrih riječi, i to je nedovoljno da se oprostim, da oprostim, do kraja i zauvijek. Ali dugo neotvarana zbirka otvorila se na sasvim drugoj stranici. Uvertira za željena lica Dražen Mazur stiže noć na kotačima i udari me lako po licu. okrenuh kazaljke sata prema sjeveru i snažno zrak dohvatih. toga trenutka sretno zazvoni telefon. pomislih na jabuke i rekoh: da? bila si ti. oh, soba se vrti na vrtuljku i mekanija postaje atmosfera valovi dolaze preko praga i preko zidova i pauk je bio lijep u trenu dok sam trgao njegovu mrežu tada iz kuhinje donesoh jabuku bila je slatka a ti si bila blizu. |
27.12.2007., četvrtak
Onda ja i nisam tako grozan, a ja sam rigorozan
A. Dedić Volim klape. Ne volim okus jabuke (no uspijevam u njemu uživati - taj dio valjda nije manolik). Baš se ono gnušam nad okusom sirove mrkve, ne mogu proniknuti u unutarnju estetiku istoga. Imam mnogo više slabosti nego mana. Ali njih nije znao nabrojati. Iz toga zaključujem da mora biti da mi je, naivno i mimovoljno, ipak naklon. |
25.12.2007., utorak
Nasilje, laži i videovrpce
 Božićuje se, a ja sam danima zaokupljena nasiljem.Danas sam, recimo, pročitala površan, ali jasan članak o vezi između pretrpljenog nasilja, odnosno zlostavljanja, i debljine. To je bilo oko sedam ujutro, pa je Badnjak započeo trbuhoboljom. Iskreno, ne zanima me zašto ni kako ljudi postaju sadisti. Ponekad razumijevanje nalikuje opravdavanju, pa sam si pravo da to shvatim uskratila. S druge me strane izuzetno zanima zašto se žrtva vraća po još i zašto to uspijeva tako duboko odrediti njen identitet (mislim pritom na identitet kao na nešto čega se najteže odričemo, što ne napuštamo ni u zamjenu za život, koji je sloboda sama). Naime sam se zatekla kako objašnjavam kako se dogodilo da jedna moja prijateljica nikad nije došla u kontakt s nasilnim muškarcima, nikad se nije dogodilo da joj je neki zaprijetio, napao je, štogod ukrao, učinio joj što mimo njene volje... Ona pritom nije osoba naročito samouvjerenog nastupa, nije od onih ljudi koji djeluju snažno, kao da uvijek znaju kamo idu. Zatekla sam se kako tu divnu okolnost bez imalo skepse tumačim otprilike ovako: Ona nije imala nasilja u obitelji, pa joj se takve stvari ne događaju. (Da se razumijemo, tuk-tuk po guzi je nasilje. Blago i, ako se sudionicima posreći, bezazleno, bez osobitih posljedica na cjelokupan osjećaj osobne sigurnosti male (a jednog dana velike) osobe. Ali je nasilje. Udarac je vrlo jasan protivnik osobne sigurnosti, slobode, samopoštovanja. Poruka da je moguće da ti bol zada netko tko ne osjeća tu istu bol, a tko ti, kad se o roditeljstvu radi, gotovo istodobno odašilje poruke ljubavi, kao i toga da kaznu apsolutno zaslužuješ, žrtvu nikada ne zaobilazi.) Pa sad pitam: Zašto se žrtva vraća? Zašto dijete koje zna da će biti fizički kažnjeno svjesno radi ono što će ga stajati kazne? Zašto tuđa agresija rađa tako nevjerojatnu mržnju na sebe da zbog nje ne zaslužujemo ništa drugo nego novu i novu agresiju? Što je to zapisano u njenom duhu, koži, dahu, da će joj nasilje nanovo i nanovo prilaziti? Ona ga traži, ono joj prilazi... Kako se, dovraga, pitam, prekida taj krug? Trebamo li se više bojati sebe no zlostavljača? Bojati se sebe više no ikoga drugog? |
24.12.2007., ponedjeljak
***
Ivan Slamnig Tvoja špartanska odgoja i moj odgoj iz Sparte moja pedagogija i tvoje gatarske karte. Na ploči je Alfa i Omega, ali na tvojoj bisti ne. Horizontalna osmica nije senjô od istine. Kišo, padni s visoka na zemlju i na okoliš. Ne pitam te za istinu nego da li me voliš. |
22.12.2007., subota
Dan je završio
 To je prava sreća. Sretna nova godina. |
21.12.2007., petak
Insomnia, -ae, f.
|
|
20.12.2007., četvrtak
Novogodišnja
 Želim samo da sve to nestane. |
17.12.2007., ponedjeljak
Phenomenal woman
|
Maya Angelou  Pretty women wonder where my secret lies I'm not cute or built to suit a model's fashion size But when I start to tell them They think I'm telling lies. I say It's in the reach of my arms The span of my hips The stride of my steps The curl of my lips. I'm a woman Phenomenally Phenomenal woman That's me. I walk into a room Just as cool as you please And to a man The fellows stand or Fall down on their knees Then they swarm around me A hive of honey bees. I say It's the fire in my eyes And the flash of my teeth The swing of my waist And the joy in my feet. I'm a woman Phenomenally Phenomenal woman That's me. Men themselves have wondered What they see in me They try so much But they can't touch My inner mystery. When I try to show them They say they still can't see. I say It's in the arch of my back The sun of my smile The ride of my breasts The grace of my style. I'm a woman Phenomenally Phenomenal woman That's me. Now you understand Just why my head's not bowed I don't shout or jump about Or have to talk real loud When you see me passing It ought to make you proud. I say It's in the click of my heels The bend of my hair The palm of my hand The need for my care. 'Cause I'm a woman Phenomenally Phenomenal woman That's me. |
15.12.2007., subota
Saddle up and ride, you lonesome cowboy... (Elvis)
|
Mislim da ću postati John Wayne. Sjahat ću s konja, dijeliti pravdu, pametovati, a povremeno i bome izvući revolver i srediti stvari silom, kad ne idu milom. Bit ću hrabra da će se sve prašit za mojim konjem, samouvjerena da će me baš bit briga što mi zveckaju mamuze pa svi znaju da stižem, ljubit ću po jednu Doris Day u svakom selu. Spavat ću na svom vjernom konju, pokrivena šeširom, zube prati viskijem i neću ni primijetiti da se borim možda i na krivoj strani i za krivu stvar. Bit ću John Wayne. Živjet ću bez preispitivanja, stalnog prebivališta i ikakve brige. Samo ću sjesti na konja i odjahati u sumrak. No strings attached. |
11.12.2007., utorak
Sadržaj
 Šveckave* žene u šveckavoj* zemlji možebit su sretnije* nego mi*. Možebit su mirnije*, tako 906090* apstraktne* u tako* jednoj apstraktnoj* zemlji.Ja sam misic mali koji voli da se sali. * apstrakcija - 1. u načinu mišljenja odbacivanje onoga što je sporedno, posebno i slučajno radi onoga što je opće, zakonito i bitno; 2. pejor. razg. idejna tvorevina koja ne leži u stvarnosti, ono što 'lebdi u oblacima' (Anić - Goldstein) |
09.12.2007., nedjelja
Inside the absence of fear
|
Tamo te želim vidjeti. Bez oklopa, štita, straha. Mislim ti osmijeh, slobodan. Pogled spokojan, neposredan. I dah, dah... |
06.12.2007., četvrtak
...
|
Prošla je ponoć. Sveti Nikola mi neće donijeti pašteticu. |
05.12.2007., srijeda
Nema čudesnog bićeta, skriva se pod dekicom
 Kapica s uhekima je bila. I male ruke i noge i magične oči i sve. A sve ne-moje.Svo vrijeme stolica se ljuljuškala od tvog smijeha. Besprekidno. Sve to divno ne-moje. Htjela sam te imati iznutra, znati ti kosti, tajne trzaje. Opet... So many things you lack, a ja ih ljubavlju tako lako nadomještam. |
