2 love somehow

za changes

Danas se trebalo učiti,Ili bar naučiti učiti za kasnije dane...Ali s tobom sam naučila puno više.Naučila sam neke stvari koje znam.Nemoj nikada otići od mene.Uvijek ćemo biti zajedno,i kad budeš studirala u Londonu i lovila boyfriende svojim zadivljujućim britanskim naglaskom.Oprosti što se nekad nisi osjećala dobrodošlom,oprosti za one svađe i nepričanja.Oprosti za razmaženost u djetinjstvu.Uvijek si se morala dokazivati,a imala si čime...Iskreno te volim i ne želim ni razmišljati da jednom nećemo biti skupa.Jednom će nas nešto rastaviti.Naučila sam važnije lekcije od nezavisnosti južnoslavenskih zemalja i radu Stjepana Radića u HPSS-u: naučila sam poštivati ono što mi je život podario.Uz tebe.Poštujem zabavu,smjeh,gluposti.Hvala što me podsjećaš na važne stvari i što me voliš.Jer nekad zaboravim da imam toliko.Ti si veliko bogatstvo,a ja sam bogata jer te imam kao prijateljicu...hvala...

oči mojih prijatelja

Danas je dan kada mislim na starost.
Danas srce one daleke smrti vreba...
da zaboravimo...
Da postanemo senilni...Da se više
nikad ne sjetimo...
Kada se odvojimo
Svatko na svoju stranu neba.
Danas se pamte osmjesi
danas se pamte riječi...
Danas ruke mojih prijatelja
stišćem da ne pobjegnu..
daleko...U svoj novi život...
U starost...bez mene
I ja bez njih.
Danas oči ljepše sjaje,danas
se upijaju svježe uspomene.
Danas
za sutra,
čak glupi histeričan smijeh ne vene...
Jer kroz grmlje starih dana
-mjesec
Obuhvaća nas svojim drevnim svijetlom,
ljubiti će nas,
sad se samo javlja.
I naš stisak zajedničkog srca
obnavlja...i obnavlja...

DODIR tvoje ruke

Samo jedan mali
beznačajni dodir nakon svega
nakon svih...
Od tebe koga još ne poznajem
od tebe koga još ne volim,
ali ušutkuje me šapat tvog poljupca,
tvoj vrelog dodira...
Samo jedan pokret tvoje glave
koja prisluškuje otkucaje
ubrzane otkucaje moga srca
Da duša može grliti-zagrlila bih te
Da srce može maziti-mazila bih te
Da riječi mogu opisati-pričala bih
Ali moja duša jedva postoji,moje je srce ograđeno i
pušta samo neke
neke blage,nježne,same...
Ali moje riječi su iskorištene-ni one
više ne mogu reći
Ti pričaš dodirom...
Tebe se razumije...
Tebi je stalo,a meni
još ne...
Ali nikad mi ne prestani pričati
i pričati...
Jer ti pričaš dodirom
Dodirom me uspavljuješ od svijeta...
hvala ti na jednom neusporedivom dodiru koji mi daješ...

čak i kašljem sretno!!

zašto sam tako sretna? Jer sam poboljšala odnose sa mamom nakon šta smo se toliko izderale jedna na drugu? Jer sam upoznala novog dečka,starijeg,koji me sluša? koji nije reko:kako si lijepa... On je rekao:kako si pametna...On je prvi koji me bar počeo razumijeti.Ovaj blog uopće nije trebao postojati,i odlučila sam ne zatvoriti blog nego samo više ne pisati.Ali došlo mi je! Drago mi je da mi napokon nije zabranjeno biti sretna u ljubavi...Ovaj je samo moj,nitko neće biti ljubomoran...Valjda.Ja se nadam...Jer ove ženske tu su opasne,spremne na sve.Grizu,grebu,štipaju,grabe dečke koje ne mogu imati...Tako su grube ni za što! On je tako zgodan.I bio je tako ustrajan...ON je čekao MOJU poruku.Nisam prije par godina to ni mogla zamisliti... Da neki superzgodni pametni metalac ili sl.stvarno čeka da mu se ja javim.I prilagođava mi se.I naučio me puno toga.Slagao se s onim šta sam rekla uz neizostavnu primjedbu:ja sam tako sretan kad sam s tobom,tako si zgodna,a prije svega pametna. Ne možete ni shvatiti kako to osobi kao što sam ja puno znači.Osobi kojoj su uvijek davali ljepuškaste nadimke,osobi kojoj je dosadilo biti predmet nečijeg razgovora.Razgovora ljudi koji me kao poznaju,a neznaju ništa.I ne trude se znati...Ovo mi je važno jer se ne sramim reći mu sve.Znam da će me razumjeti...Ne jer je stariji,viši,zgodniji,načitaniji,pametniji nego zato što me sluša.I zato što je sretan što me može čuti...Jer oboje znamo da ljudi više uopće ne pričaju...Gledaju televiziju-šute,gledaju se,ljube,diraju-šute.Nitko više nema vremena pričati.Mi smo postali izumrli stvorovi,kako smo se samo našli...kako je samo ispalo ovako savršeno...baš kao uvijek...koji god put izaberem bude savršen...zato sam sretna... ... ...