oči mojih prijatelja
Danas je dan kada mislim na starost.
Danas srce one daleke smrti vreba...
da zaboravimo...
Da postanemo senilni...Da se više
nikad ne sjetimo...
Kada se odvojimo
Svatko na svoju stranu neba.
Danas se pamte osmjesi
danas se pamte riječi...
Danas ruke mojih prijatelja
stišćem da ne pobjegnu..
daleko...U svoj novi život...
U starost...bez mene
I ja bez njih.
Danas oči ljepše sjaje,danas
se upijaju svježe uspomene.
Danas
za sutra,
čak glupi histeričan smijeh ne vene...
Jer kroz grmlje starih dana
-mjesec
Obuhvaća nas svojim drevnim svijetlom,
ljubiti će nas,
sad se samo javlja.
I naš stisak zajedničkog srca
obnavlja...i obnavlja...
|