petak, 09.02.2007.
IZ ARHIVE
ZAPISIVALA SAM TIŠINE, NOĆI,
BILJEŽILA NEIZRAVNO
Dok se približava sumrak,
Moje misli se presvlače.
Traže jedan, samo jedan poseban kutak,
Da suzama natope moje oči.
I dok uspomene jure sto osamdeset kilometara na sat,
Na tračnice iskoči tuga,
Brzi zaustavi se vlak
I traži spektar razloga šarenih kao duga.
Prelazi preko jednog, drugog, trećeg,
Da bi mu zasmetao tek peti.
I pitam se da li je to onaj pravi
Ili najgore tek slijedi.
Dok misao jedna drugu izaziva na dvoboj,
U sebi navijam za onu ljepšu.
Iznenada izgubila je sjaj
Koji je prešao na pobjedničku, neželjenu.
Sada uistinu shvaćam da sam pogriješila
Što sam vjerovala, voljela i željela,
Ljubav čistu kao izvorska voda,
A dobila sam koktel vatre i leda.
Već je ponoć otkucala,
A moja duša gubi posljednji zvuk.
Lanterna se ugasila
I nastao je potpuni muk.
Kapci su na Ekvatoru
I čekaju posljednji zvižduk za zaustavljeni vlak,
Da zatvore vrata ispraznom svijetu
I odvedu me na Elizejske poljane.
Mjesec će za koji sat završiti svoj obilazak.
Posljednje što ću reći bit će:
«Ovdje sam, ne čekajte me više.
U džepu mi je karta za samo jedan smjer.
Ovaj put ću letjeti
I odletjeti u beskonačno!»
Henri Matisse The Lying Nude 1906.
- 23:14 -
