subota, 20.01.2007.
BLOGERI U SLAVONSKOM ŠTIHU...... I
Bilo je to dvi tisuće šeste
tada krenuh put blogerske ceste.
Na početku treba svašt pročitat
i po drugim blogovima skitat.
Skupilo se vjernih čitatelja
među njima dobrih prijatelja.
Pišu oni, čitamo se često
svak u nekoj temi ima mjesto.
Neki su majstori stila svoga
i neka se uvijek drže toga.
ŽUNO mila široka ti krila
kad te čitam svašta se zapitam.
KVIKI GRIC još uvijek si mala
piši, piši bit će komentara.
HRVOJE svakodnevicu snima
pravopis ga nimalo ne zanima.
ANJA uvijek nešto zanimljivo kaže
da to razradi bilo bi mi draže.
KARLO ima teme živopisne
nekad me od tog u želucu stisne.
FRKACHU je majstor od stiha
posebno ga zanima ženska «psiha».
SRALE rječnikom bogatim barata
kad sve upakira
već mi se priviđa dikobraz što svira.
NJOFRAuvijek ima fotke lude
prema njima banerira ljude.
MUCEKA se svim i svačim bavi
najbolje od svega pjesme pravi.
KRIMICAJKU muči koješta
nema veze bitno da je fešta.
MALAg se moga bloga boji
al sve što kaže kod nje uvijek stoji.
CRV se mudrim temama bavi
pa ti razmišljaj kada post on stavi.
TONKA priče piše ko od šale
roman sprema, njoj odmora nema.
DIKTATOR s mravima se bori
nema straha, bildanje uzelo je maha.
FLASH je striček kakvog nigdje nema
žene su mu uvijek glavna tema.
JEDAN DVA OPSA SA
- 14:02 -
Komentari (20) - Isprintaj - #
subota, 13.01.2007.
.................................................................................
sjećanja...
na oronulom prozoru
negdje u zagrebu...
miris cigarete
i zagrljaj s leđa...
sunčano jutro
miriše na pohani kruh...
ispod pogleda
mali mravi nekud žure.
mi smo danas slobodni
da u ovom danu
1000 puta više nego obično
jedno drugom pokažemo
koliko volimo...
i nije nam dosta...
a sutra je opet ponedjeljak
i mi ćemo biti mali mravi...
netko će gledati
s oronulog prozora,
negdje u zagrebu,
otpuhivati dim
i vratiti se
u topli krevet...
Edward Hopper Morning Sun 1952.
- 15:11 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
petak, 05.01.2007.
...hot line...
teta: dobra večer, ja sam violeta... (baršunastim reče glasićem)
klijent: nadam se da će biti dobra jer drhtim već cijelim bićem...
teta: zar već? (iznenađeno će violeta)
klijent: već, već, jer znam da si vruća teta (perverzno se smije)
teta: mogu li onda, nestrpljivko, čuti tvoje ime (zamamno, tiho prozbori)
klijent: dario...nek se tvojim tijelom moja pohota ori!(glasno kaže)
teta: imaš snažan glas, ništa mi od toga nije draže...
klijent: koje riječi želiš čuti?
teta: sve što ti na pamet padne, riječi sirove, strasne, tjelesnih radosti gladne...
klijent: ja sam malo finiji gospodin, nisam dosad još izgovorio prostote...
teta: nitko te neće čuti osim mene, daj, ajde, oslobodi se, nek požuda iz tebe krene!
klijent: imao bih jednu molbu...
teta: samo reci...
klijent: uvijek sam se palio na profesorice...želio bih večeras biti tvoj učenik, ako je moguće...
teta: dario, dođi u moj kabinet, moram smisliti prikladnu kaznu za tvoje ponašanje!!
klijent: naravno profesorice, jurim, letim čak, i želim s vama u mrak!
teta: no, no, udobno se smjesti, a ja ću kosu rasplesti.
klijent: okrenite mi leđa i polako provlačite prste kroz kosu.
teta: tko je ovdje nadređeni, dario ili ja?!! šuti i gledaj!
klijent: a, kako točno glasi moja kazna?
teta: pst, to je bila varka, da nitko od ostalih ne sazna...
klijent: hm...radit ćemo nešto određeno?
teta: ponavljat ćemo i vježbati.
klijent: nekako mi je vježbanje draže.
teta: a ponavljanje bi preskočio, ti mali vraže!
klijent: bip bip bip bip bip bip (damn, nestalo mi kuna na mobitelu...)
- 00:32 -
