Bubamara šarena

Početak rujna, početak škole i ponovno u nekoj normalnoj rutini.
I tako nakon ljetne pauze ponovno ću redovito pisati srijedom o svemu što me inspirira.

Kako mi je još uvijek obrađivanje ljetnih fotki u nekom điru i čestom pregledavanju, slaganju i brisanju, tako sam za danas odabrala nešto s puta. Moram napomenuti da sam po putu svjesno tražila i nalazila meni fora motive baš zato da se sjetim toga što mi je bilo vrlo zanimljivo i što bih mogla upotrijebiti u nekom svom projektu, radu ili radionici.
Te fotke nisu možda umjetnički lijepe, nego samo bilježe ono što mi je privuklo pogled ili iza toga ima neka inspirativna priča, recimo kao ova današnja.

Riječ je o potpisima umjetnika. Na koji način ukomponirati svoj potpis, točku na i, u ono što si napravio. Slikarima je lako, jer se oni potpišu, a oni poznati se ustvari potpisuju svakim potezom kista, jer su motivi ili stil toliko prepoznatljivi.
A što je sa onim majstorima svoga zanata koji ne mogu to napraviti tako jednostavno i praktično iz bilo kojeg razloga?

Vjerujem da sama ne bih vidjela ovo da nije bilo našeg prijatelja Maria koji nas je vodio osobno i pričom kroz La Chaux-de-Fonds.



Za vrijeme renoviranja ove bivše zgrade konjušnice u centru grada, dali su slikarima da oslikaju zidove da izgledaju kao mramorni.
Hm, kako se potpisati na takav rad? Mislim da su njih šestorica smislili vrlo neobičan način za potpisati svoj rad.



Oduševila me ideja kako su sakrili svoje portrete u šare mramora (nisam baš sve uslikala).....a našlo se i mjesta za malog smajlića :-)

Oznake: inspiracije (srije)dom