Bubamara šarena

Uz nezaboravni zvuk njegove trube života u ružičastom....



...napravila sam notes na točkice.







Pogled na svijet kroz ružičasto ;-)

Oznake: inspiracije (srije)dom

Oduvijek su me fascinirale zemljopisne karte. Kada se nije moglo putovati u stvarnosti, putovala sam kartama u neke daleke krajeve.



Prvobitna namjera im je da te vode na mjesto kamo želiš doći u nekoj nepoznatoj zemlji ili gradu. Doduše dobro dođe karta grada i u vlastitom gradu, zar ne? Tko bi popamtio sve te stotine ulica.
S putovanja sam često kući nosila one gradske karte koje bih pokupila u turističkim uredim pojedinog grada (većina gradova ih u današnje vrijeme ima), znate one u velikim blokovima, na trganje.

Onda su u novinama ljeti počele stizati karte manjih područja Lijepe naše i sakupila se povelika hrpica tih karata.

Danas ću vam pokazati samo mali broj ideja što se sve s kartama može napraviti.
Kako su karte uglavnom većih dimenzija, odlične su za pakirati poklone, ali i iz male čestitke uz poklone.











Izrezane na različite načine mogu poslužiti za ukrašavanje papirnatih škrnicla s različitom namjenom: čuvanje raznih malih sitnica, omot za sitne poklone, koverte za pisma......





Mogu se od karata otisnutih na tanjem papiru napraviti i različiti cvjetovi.

Oznake: inspiracije (srije)dom

Kada ribe iskaču iz vode i medvjedi se smiju balonima na nebu...

Našla sam ovu fotku na kompu od prije dvije godine i sjetila se dana kada je trebalo malo mašte da se djeca natjeraju za stol. Bilo je tu svega, od opsada dvorca do ribljih torti. Najbolje su mi bile te opsadne priče srednjovjekovnih borbi na tanjuru: salata je glumila šumu, pire-krumpir zidine dvorca, a komadići mesa su bili vitezovi :-)

I ovih dana je ponekad isto, ali iz razloga da je knjiga zanimljivija od ručka (znate ono kada akcija i napetost unutar korica knjige puni želudac kao od šale).





Kakve sve priče kriju vaši tanjuri i da li ih je bilo? Možda u vašem djetinjstvu ili sada sa vlastitom djecom?

Danas sam inspiraciju našla u bojama.





U ovo doba godine fascinira me kombinacija tople žute i tamno, tamno smeđe. Drveće koje je ljeti gotovo neprimjetno u parku među drugim drvećem, u jesen ovakvom kombinacijom boja iskače i plijeni poglede...hm, barem moje.

Inspirirana tom kombinacijom boja napravila sam dvostruku knjižicu i narukvicu.

Oznake: inspiracije (srije)dom

Slatke su ovogodišnje jabuke...



...a topli su vuneni grelčeki, prvi ovosezonski koje sam naheklala.

Kreativnost stanuje u svima nama. Jedni je izražavaju na svakom polju svoga života, neki samo u nekima, ali krativnost je u našoj biti.
Zato ne vjerujem onima koji kažu da nisu kreativni. Kreativnost se može izraziti na milijun načina, a za neke ne biste niti pomislili da je to kreativnost na djelu.

Kreativnost je uključena ujutro kada se budimo, premda je nismo uopće svjesni. Način na koji si posložimo doručak, kako iskombiniramo odjeću, kreativni su i načini kako dođemo do posla kada po putu stane tramvaj, jer je u kvaru, a ti moraš biti za pol sata na radnom mjestu.
Kreativnost je i kada napišemo vrlo neugodan mail, a da ne budemo bezobrazni ili kada od naizgled nespojivih namirnica, koje jedino imamo doma, napravimo večeru za prste polizati. A kreativni smo i dok spavamo, kada ispreplićemo niti maštom u snu.

Sve je to kreativnost.

Meni je inspiracija za ono što radim (a dijelom pokažem i ovdje) posvuda oko mene. Mogu to biti uzorci, boje, oblici, pojave...sve što tokom dana vidim, čujem, dotaknem, može djelovati inspirativno na način da u meni okine neku ideju.
Naravno, u današnje vrijeme internet je također odličan izvor inspiracije. Vidim nešto što je netko drugi napravio, privuče me detalj, cjelina ili to nešto, a onda se to zavrti zajedno s onim otprije viđenim i u nekom obliku izađe kao nova ideja za nešto što ću napraviti.

Srijedom (zato jer se eto početak srijede nalazi u inspiraciji :-) sam odlučila podijelit s vama tko, što, kada, kako, gdje ili zašto me inspirira.

Ovosrijedna inspiracija su špageti od tkanine.
Jako mi se sviđa ova ideja, jer su ustvari ti špageti ostaci modnih tkanina koji su se prije vjerojatno bacali. A sada se sve to reciklira i mi ih možemo upotrijebiti na vrlo maštoviti način. Jupiiii!

A kako je to mene inspiriralo?
Što je zajedničko majici koja se razvukla i nije više za nositi i mako suknji koja ima rupice uz šavove? Sviđa mi se boja i uzorak na njima i dalje (zbog toga sam ih djelom i kupila), iako su sada nenosivi i žao mi ih je baciti.

Što da napravim s njima?
Izrežem sama svoju majicu i suknju u špagete i naheklam nešto.





Ovdje možete pogledati jedan od načina kako izrezati majicu u trakice.

Oznake: inspiracije (srije)dom

Ljetno vrijeme u moje srednjoškolsko doba provodila sam na Cresu. Tamo sam i jednog dana upoznala Vladu. Družili smo se od tada svake godine kada smo bili tamo.
Vlado je unosio svojom pojavom u društvo veselje i dobro raspoloženje. Svemu se čudio kao malo dijete, a veseli smijeh mu je kao voda slapom svaki čas potekao van.

Duboko dolje ispod toga osmijeha se međutim krila tuga. To je izašlo van tek kada ga nije više bilo.
Jedne zime se ugasio taj veseli osmijeh zauvijek.
To ljeto sam bila tužna. Svaki čas sam očekivala da se pojavi u društvu sa svojim zaraznim smijehom. To ljeto smo svi bili vrlo tužni, jer Vlade više nije bilo među nama.

Ali Vlado je u mojoj blizini. Svaki put kada ga se sjetim, svaki puta kada čujem u glavi onaj njegov zarazni, gromoglasni smijeh. Baš svaki put je opet tu.
Da Vlado nije bio djelić moga života, da nije ostavio traga u njemu, danas bi bila malo drugačija ja, ne bih bila ista.

I zbog toga sam danas zahvalna, zahvalna sam jer sam ga poznavala. Poznavala sam Vladu, koji mi je pokazao kako je svijet lijep i može te uvijek nasmijati, ali me je naučio i to da tugu ne treba držati u sebi, nego je pokazati, dopustiti sebi biti tužan.

Vlado hvala ti za sve to!



A sada je možda vrijeme da se zahvalim, zahvalim za sve drage ljude koji su ostavili trag u mom životu, a koji nisu više fizički ovdje. Nisu fizički, ali svakom misli kojom se prošuljaju njihove riječi, mirisi, kretnje, obrisi njihovih lica i tijela itekako su prisutni i biti će sve dok ih se sjećam, dok žive u meni.