Bubamara šarena

Od lani, kada nam je propao viken u Alpama radi kiša, sam čekala na ovo.

Subota rano ujutro pokret iz Zagreba, nakon cca 2,5 sata vožnje ostavili auto na parkiralištu Medvedove konte. Pola sata sa svim stvarima do Lipanice i Blejske koče.

Ručak na drvenim klupicama i polazak prema Viševniku (2050 m). Sam uspon je 2,5 h po vodiču, ali nama sa djecom je trebalo više. Par kapi kiše je koji puta zalepršalo zrakom, ali je okolo bilo plavog neba. Držali smo fige da nas ne opere danas, jer je prognoza obečavala obilnu kišu.

Svi smo se (bilo nas je 15), iako bez kondicije i u svakakvim prehladno-virusnim stanjima, bez problema popeli do vrha. Većini klinaca je ovo bilo osobno rušenje rekorda postignute visine preko 2000m prijeđenih na noge.



Na vrhu samo kratko zadržavanje, jer su nas kišica i oblaci tjerali da se spustimo brže nego što smo mislili.

Ipak sam uživala u letu žutokljunih gakalica, kojih je bilo jedno desetak na vrhu, a i bio je dobar pogled prema Triglavu i domovima na Planiki i Kredarici....nažalost sam vrh Triglava je kao i obično popodne bio u oblacima.

Trk dole, jer smo htjeli što brže prijeći jedini opasniji moment, gdje bi po kiši bilo malo zeznuto se spuštati. Ali oblak je ipak izdržao u zadržavanju kiše, pa smo se taman u sumrak spustili do Blejske koče.



Noć u domu mi je kao i obično sporo prolazila i jedva sam čekala da zora zacrveni nebo.
Jutro nas je dočekalo vedro i sunčano, ali i oblaci su putovali naokolo pomalo.

















Dok je vrijeme još dobro odlučili smo krenuti prema Brdima, ali na prijevoju se pomalo zacrnilo okolo, pa smo se vratili do doma, pokupili stvari i spustili do auta.

Sa prvim ozbiljnijim kapima kiše smo utrpali stvari u auto i krenuli u dolinu po pljusku.
Ipak je vrijeme izdržalo dok smo bili u planini, a vikend smo iskoristili na najbolji mogući način.