Bubamara šarena

Tipične ceste kojima smo se najviše vozili u Švedskoj izgladaju ovako, široke i vrlo šumskog okruženja. Ova mi je bila zanimljiva zbog dvobojnog asfalta.



Tipična drveća tamo gore su breze, borovi i jarebika, koje ima i kod nas, ali ne u tolikim količinama i to posvuda.



Stockholm je bio veliki izazov. Taj grad ima tako puno za pokazati, pa je bilo umijeće odabrati što pogledati sada, a što ostaviti za jednom kada se opet dođe. S djecom ne možeš imati prevelike planove i očekivati od njih da prate ritam znatiželjnih roditelja, koji bi vidjeli sve i svašta, pogotovo muzeje. Zato smo se koncentrirali na manje djeci zahtjevne ciljeve, a da budu i njima atraktivni.

Stockholmska tržnica me iznenadila svojom ponudom, gomilom gljiva lisičarki. Zgodno šareni su bili štandovi, a zanimljivo je kako su boje nalikovale na šarenilo kuća u Gamla Stanu.



Hodajući tim najstarijim dijelom grada vrijedi šarati pogledom prema gore, ali i prema dolje. To opet nije još jedna reklama trgovine, nego "öppet" znači da je trgovina otvorena. Takvih visuljaka iznad trgovina je bilo različitih i nadasve zanimljivih.



Tko ne bi htio ubaciti pismo ili razglednicu u ovakve zgodno nafarbane sandučiće?



A muzej smo ipak jedan posjetili, Vasamuseet. Muzej izgrađen samo za jedan jedini brod, ali jedinstveni. Maleni su bili oduševljeni, pogotovo stariji malac koji obožava takve priče, pogotovo ako su odlično ispričane i prezentirane, kako je ovdje bio slučaj.
U 17. stoljeću brod Vasa je porinut u more, ali nažalost radi greške graditelja odmah je potonuo u stockolmskoj luci. Izvučen je nakon 333 godine u moru i restauriran. To je priča ne samo o životu ljudi i posade broda iz 17. stoljeća, nego i o sadašnjosti, kako je tekla rekonstrukcija broda i konzerviranje.



Ostavili smo Stockholm iza sebe i krenuli prema jugu Švedske, Karlskroni. Na putu do tamo prošli smo i zaustavili se u području koje je poznato po izradi i obradi stakla - Glasriket.
Nisam mislila što se sve može napraviti od stakla...





Karlskrona je vrlo simpatičan gradić izgrađen na 10 otočića, ali i ispred njega se nalazi čitavi arhipelag manjih ili većih otoka. Tipično nebo za mojeg boravka tamo je bilo ovakvo, bistro i plavo sa pokojom ovčicom koja prođe mimo.







Na jednom od otočića grada, Brändaholmu, nalaze se tipične švedske drvene kuće, koje su zaštićene i sve su obnovljene. Tu se pazi na svaki detalj na kućama i okućnici, te je zabranjen prilaz bilo kojim vozilima, samo pješke se može prošetati šljunčanom stazicom između kuća. Švedske zastave se vijore u svakom dvorištu, a na krovovima kuća se vrte na vjetru različiti vjetrokazi.







To je bio kraj švedske avanture...ali putovanje još nije bilo gotovo.