Bubamara šarena

Čudan naslov, znam, ali do kraja teksta će vam sve biti jasnije.

Dansku sam ostavila iza sebe i to ovako...



...preko mosta Öresundsbron između Danske i Švedske. Nije baš da sam nešto vidjela od kiše i magle, ali eto prevezla sam se preko njega.

Napokon u Švedskoj. Göteborg nas je dočekao oblačan. Pauza od pola dana ovdje je rezultirala šetnjom po najstarijem dijelu grada i posjeti pomorskog muzeja.







Još malo prema sjeveru i napokon smo došli u Lesjöfors, mali gradić u pokrajni Värmland. Nakon mnogo promjenjenih prenočišta, na dan ili dva, ovdje smo bili za promjenu 9 dana.
Meni je ovdje bilo divno. Beskrajne šume, jezera gdje god se okreneš, divni ljudi s kojima sam se družila sve to vrijeme.

Šume su u Švedskoj posebna priča. Znate onaj osjećaj kada kod nas uđete u crnogoričnu šumu...mračno je i ja se jednostavno ne osjećam ugodno sama. A tamo su crnogorične šume svijetle, s debelim tepihom mahovine pod nogama. Posvuda su gromade tamnog kamenja koje je isto većinom obraslo u mahovinu.





Sjesti na mekanu mahovinu i zobati borovnice koje rastu posvuda, ali doslovce posvuda, je divno. I zvukovi su posve drugačiji nego kod nas. Nema tog vječitog glasnog žvrgoljenja ptica. Tamo je tiše, gotovo magično. I samo čekam da iza drveta izviri neki šumski trol ili njegova šumska nastamba. Nije niti čudno da se uovakvom okruženju rađaju predivne priče i mitovi.




Kupati se u Švedskoj je sasvim jednostavno iako si daleko od mora. Jezera su tu. Uglavnom se na svakom može naći jednostavan prilaz ili mol. Naravno da su hladnija, od našeg, tamo gledano, južnog mora, ali kada zasja sunce ugodno su osvježenje.



Zanimljiva je boja vode. Tu uskače onaj čaj od šipka iz naslova, jer je voda boje šipkovog čaja.



Jezera osim kupanja su odlična za kanuiranje. Moram priznati da sam u Švedskoj prvi puta sjela u kanu i veslala. Uf, baš je bilo naporno i toliko sam se koncentrirala na veslanje, da nisam vadila fotić iz ruksaka. I još su me napale horde velikih žutih mrava kada sam pristala na jedan lijep otočić se odmoriti.

Cijelo to vrijeme u Lesjöforsu je bilo toplo. Zanimljivo, na sjeveru nema sparine, nego grije sunce. Nebo je plavo, plavo, a oblaci zanimljivi kada plove po njemu svakodnevno. Nema cvrčaka, niti zrikavaca.
Pravi mrak je bio krajem sedmog mjeseca tek u 23 sata, dok se na sjeverozapadu još uvijek svijetlilo. A dan se bijelio već prije pola 4 ujutro.

Lesjöfors je bio najsjevernija točka na putu. Tamo smo prešli i 60. paralelu. Dalje nastavljamo prema istoku.