Bubamara šarena

Prije dva dana su Leđa imala bliski susret s Kvakom od Vrata. Zanimljivo je da Leđa nisu nimalo osjećala posljedice bliskog susreta....do drugog jutra. A onda je bilo... Auuu, pa to boli!
Gospođica Kvaka je zbilja tvrd orah kada se ideš s njome nepredviđeno svađati.

Sada su Leđa oprezna, ne žure nikamo, okret polako na obje strane. Kada se zaborave, vrlo brzo stiže upozorenje u vidu šibajuće boli koja presiječe i izmami bolan jauk van.

Ovak je i sa ostalim stvarima u životu.

-Nepredviđeno otkrijem da sam ranjiva na mjestima za koja mislim da su neranjiva.

-Nakon što se opečem pušem i na hladno.

-Sve me ovo podsjeti da ne treba brzati, nego se kretati polako, stepenicu po stepenicu, a ne odmah željeti preskočiti cijelo stubište.

-Upozorenje da usporim ima i sasvim dobru posljedicu. Više pazim i gledam oko sebe... tako zamijećujem svakodnevne stvari koje mi inače promiču nezapaženo.


Shvatih da nema smisla sjediti ovdje za kompom jer mi je neudobno dugo sjediti...ode ja prošetati se.