Prije dva dana su Leđa imala bliski susret s Kvakom od Vrata. Zanimljivo je da Leđa nisu nimalo osjećala posljedice bliskog susreta....do drugog jutra. A onda je bilo... Auuu, pa to boli!
Gospođica Kvaka je zbilja tvrd orah kada se ideš s njome nepredviđeno svađati.
Sada su Leđa oprezna, ne žure nikamo, okret polako na obje strane. Kada se zaborave, vrlo brzo stiže upozorenje u vidu šibajuće boli koja presiječe i izmami bolan jauk van.
Ovak je i sa ostalim stvarima u životu.
-Nepredviđeno otkrijem da sam ranjiva na mjestima za koja mislim da su neranjiva.
-Nakon što se opečem pušem i na hladno.
-Sve me ovo podsjeti da ne treba brzati, nego se kretati polako, stepenicu po stepenicu, a ne odmah željeti preskočiti cijelo stubište.
-Upozorenje da usporim ima i sasvim dobru posljedicu. Više pazim i gledam oko sebe... tako zamijećujem svakodnevne stvari koje mi inače promiču nezapaženo.
Shvatih da nema smisla sjediti ovdje za kompom jer mi je neudobno dugo sjediti...ode ja prošetati se.
Post je objavljen 04.05.2011. u 14:42 sati.