Bubamara šarena

Japan je toliko zanimljiv da ne znam od kuda bi počela dalje pisati.
Možda da krenem prvo od Kimie. Rekla sam već da joj se divim što s toliko energije u tim godinama putuje po svijetu i ima svoju misiju, ali nisam napisala koja je njezina misija. Ona sada radi ono što najviše voli i najbolje zna raditi. Esperanto i soroban su je doveli u Europu, a zbog ljubavi je ostala.
Za esperanto je većina vas već čula. To je jezik koji je osmislio L. L. Zamenhof napisavši 1887. godine prvu knjigu o jeziku pod pseudonimom Doktoro Esperanto (onaj koji se nada). Danas u Zagrebu imamo jednu ulicu nazvanu po njemu.

Zamisli kuglice u glavi

A što je to soroban? Nešto japansko sigurno, bar tako zvuči. To je japanski abakus, pomoću kojega se nekada sve računalo u Japanu. U Japan je došao iz Kine kao suanpan, ali su ga onda pojednostavnili i u gornjem dijelu je ostala samo jedna kuglica u jednom stupcu. Na njemu se može zbrajati, oduzimati, množiti i dijeliti. I sve se računa od lijeva nadesno, a ne kako mi radimo pješice od jedinica prema deseticama i stoticama. Na njemu se vrlo lagano može pokazati i nula, kada niti jedna kuglica ne dodiruje vodoravnu bijelu liniju.


Brojevi 123 i 555 prikazani na sorobanu

Djeca započinju računati na sorobanu, ali im vrlo brzo sama spravica više ne treba, jer soroban imaju u glavi i mentalno miču kuglice u glavi.
Dok ti kažeš broj oni već zbroje dva troznamenkasta broja i tako po desetak brojeva u nizu bez problema. I što je tu tako drugačije od malih genijalaca koji to isto rade? Razlika je u tome što ovo vježbajući možeš postići bez klikera za matematiku.

Nekada se u japanskim školama to učilo pod obavezno, ali iz nekog razloga je soroban izašao iz normalnih škola, i sada tko se želi baviti sorobanom, mora ići u posebnu školu za soroban. Postoji šest nivoa znanja i polažu se testovi na kraju svakog stupnja.
Postoje i natjecanja u Japanu i drugim dalekoistočnim zemljama, gdje se soroban upotrebljava.

U Europi za sada postoji udruženje ljudi koji se služe sorobanom samo u Madžarskoj. I to zahvaljujući Kimie koja je 90-tih godina imala tečaj sorobana za telentirane učenike jedne škole, a poslije je držala tečajeve i učiteljima koji su onda sami djecu dalje podučavali.


Broj 5 678

Što kada je devet i dvadeset?

Pitate se što je tako posebno u sorobanu. Možda hrvatskoj djeci nije tako teško shvatiti i objasniti računske operacije jer imamo nekako logičan poredak brojeva, tj govorimo prvo desetice, pa onda jedinice (primjerice dvadeset i devet), za razliku od djece njemačkog ili slovenskog govornog područja koji prvo kažu jedinice pa onda desetice (neunundzwanzig ili devetindvajset). Ili francuskog koji imaju za brojeve 70, 80 i 90 opisni pojam (nažalost francuski ne znam pa ne mogu točno prevesti). Toj djeci je teško objasniti na lagani način računske operacije. Hajde ti zbroji devet i dvadeset s pet i trideset....malo ti se ipak zavrti u glavi od tih brojeva.

Zbog toga je Kimie spojila obje svoje ljubavi i krenula u svijet. Svaka otprilike dva do tri mjeseca putuje u neku drugu zemlju i tamo tjedan dana upoznaje djecu i učitelje sa sorobanom. Prošlo ljeto je bila na Kubi, u svibnju ide u Njemačku, a u lipnju u Norvešku.

Pri tome joj je važno da djeca to čuju na svom materinjem jeziku, a tu onda uskaču lokalni esperantisti koji onda prevode na jezik te zemlje. Prije je u Londonu 6 godina imala grupe djece koje je jednom tjedno podučavala sorobanu i učitelji su se iznenadili koliko se to osjetilo u njihovom napretku u matematici.

Živjeti punim plućima

Možda se nekima ovo čini utopija, ali svatko ima pravo na svoj san i ostvarivanje svoje želje. Kimie ispunjava svoju želju i to vrlo uspješno. Sve ovo što radi je na volonterskoj bazi, a i većinu putnih troškova si sama plaća. Smještaj joj je srećom besplatan kada ju ugošćuju esperantisti. Na pitanje zašto volontira i još troši svoje novce, odgovorila mi je da kad umre te novce ne može ponijeti sa sobom, i da zbog toga sada živi onako kako je oduvijek sanjala.

Soroban je i izvan Japana doživio novu transformaciju. Jedan Amerikanac koji se oduševio sorobanom došao je na ideju malo ga preraditi i prilagodio ga je slijepim ljudima (veće kuglice i filcana podloga iza da kuglice teže kližu), tako da i oni mogu lakše shvatiti računanje i upotrebljavati soroban.


Soroban za slijepe osobe (ne pokazuje niti jedan broj, ovo je moj sin složio da ljepše izgleda za slikanje :-)

Tablica množenja u rukama

Ja sam sama u tri dana prošla mini tečaj zbrajanja i oduzimanja na sorobanu i moram reći da bi mi vrlo koristilo da sam to znala u osnovnoj školi. I što je najbolje, trebaš samo znati do deset ko iz topa računati, dalje samo mičeš kuglice u glavi i pamtiš koliko ih gdje imaš.

Pokazala nam je i svoj trik kako zapamtiti tablicu množenja s većim brojevima (do 5x5 ipak moraš znati napamet) pomoću japanskog načina pokazivanja brojeva rukama.
Mojoj malenoj ću to sigurno pokazati kada će se joj biti vrijeme naučiti napamet cijelu tablicu.

Nisam sigurna koliko su djeca nižih razreda osnovne škole u sat i pol upoznavanja s japanskim načinom računanja na sorobanu uspjela shvatiti, ali dobila su puno. Dobila su uvid u nama toliko egzotičnu kulturu, slušala su esperanto i japanski, jezik koji inače nemaju prilike slušati, i vidjeli su da jezik nije prepreka da se nešto nauči.
Osim što im je na vrlo zabavan način prikazano računanje, saznali su i nešto o Japanu.

I za kraj priče o sorobanu, jedan tata mi je s osmijehom na licu par dana kasnije ispričao, kako je njegova djevojčica iz škole posudila veliki sorobano (koji je Kimie poklonila školi) i doma su morali skupa učiti računati na japanski način