Bubamara šarena

Hm, opet sam nešto zaboravila. Pa kako, a lijepo sam si to zapisala.....i ostavila doma na stolu. Zar si trebam zapisati i da si ponesem zapisano sa sobom?!

Prolazim kroz dan, a da često zaboravim na neke meni drage sitnice.

Zaboravim
... pogledati jutro kako se budi i sunce kako izlazi
... nasmiješiti se vrapcu koji je sletio na prozor
... udahnuti miris svježe pokošene trave
... počeškati mačku iza uha
... pjevušiti neku melodiju u ritmu kiše i gackati po lokvama
... zagrijati mišiće uz neku dobru plesnu muziku
... uživati u mirisu i okusu grožđa
... osjećati hrapavost kore drveta pod prstima
... šuškati suhim lišćem
... nasmijati se susjedi koju sretnem na stepenicama
... potrčati za prijateljem koji me nije čuo da ga dozivam
... napisati mail osobi kojoj se dugo nisam javila
... izvaliti se na kauč i ne raditi ništa
... zagrliti nekoga tko mi je blizu
... smijati se kad mi se smije, pa makar to bilo u prepunom tramvaju
... voziti bicikl do iznemoglosti
... ljuljati se na ljuljački
... pjevati ne samo ispod tuša
... raditi sjene na zidu
... bacati kamenčiće u vodu
... slušati lajanje morskih pasa
... pričati sa šumskim vilama
... zahvaliti na danu koji sam proživjela
... tražiti koje su sada zvijezde na nebu
... poželjeti mjesecu laku noć........

Napravila sam pločice za podsjetnike....da ne zaborave i one, meni drage cure koje će ih dobiti na poklon.