Bubamara šarena

Hm, opet sam nešto zaboravila. Pa kako, a lijepo sam si to zapisala.....i ostavila doma na stolu. Zar si trebam zapisati i da si ponesem zapisano sa sobom?!

Prolazim kroz dan, a da često zaboravim na neke meni drage sitnice.

Zaboravim
... pogledati jutro kako se budi i sunce kako izlazi
... nasmiješiti se vrapcu koji je sletio na prozor
... udahnuti miris svježe pokošene trave
... počeškati mačku iza uha
... pjevušiti neku melodiju u ritmu kiše i gackati po lokvama
... zagrijati mišiće uz neku dobru plesnu muziku
... uživati u mirisu i okusu grožđa
... osjećati hrapavost kore drveta pod prstima
... šuškati suhim lišćem
... nasmijati se susjedi koju sretnem na stepenicama
... potrčati za prijateljem koji me nije čuo da ga dozivam
... napisati mail osobi kojoj se dugo nisam javila
... izvaliti se na kauč i ne raditi ništa
... zagrliti nekoga tko mi je blizu
... smijati se kad mi se smije, pa makar to bilo u prepunom tramvaju
... voziti bicikl do iznemoglosti
... ljuljati se na ljuljački
... pjevati ne samo ispod tuša
... raditi sjene na zidu
... bacati kamenčiće u vodu
... slušati lajanje morskih pasa
... pričati sa šumskim vilama
... zahvaliti na danu koji sam proživjela
... tražiti koje su sada zvijezde na nebu
... poželjeti mjesecu laku noć........

Napravila sam pločice za podsjetnike....da ne zaborave i one, meni drage cure koje će ih dobiti na poklon.

Ovo su još ljetni zaostaci...
Na moru su medi došli u posjet kornjača i tuljana dva...





Nakon što sam skužila da sašiti ciferšlus nije bauk, krenula sam u nove eksperimente.
I zaključila da je baš takva torbica trebala biti kako je ispala ;-)

Spoticala sam se tjedan dana na vrećicu s rasparanim bijelim hlačama veličine XXL. Pa što ću s tim....vrtilo mi se po glavi.
I inspiracija me uhvatila, pa sam uzela boje za tkaninu i na mokru tkaninu krenula crtati neke ornamente. Boje su se lijepo miješale jedna s drugom.
Kada se posušilo, dio te tkanine sam ubacila pod šivaću mašinu i prošila ljubičastim koncem. A na jednom dijelu sam samo podebljala rubove s flomasterom za tkanine (taj dio nisam uslikala dok je bio još u komadu).

Ovaj dio još čeka nastavak inspiracije za što da ga upotrijebim.



Od onog dijela koji nisam slikala sam sašila mini, mini torbicu. Borila sam se s ciferšlusom, ali sam ga uspjela ukrotiti mašinom i koncem i sada se poslušno otvara i zatvara ;-)

Ljeto se predalo....prepustilo nas je čarima i užicima jeseni koji se još nisu pokazali u punom sjaju.

Gledam kišu vani kako pere prašinu i osjećaj ljetne topline na golim rukama.

Vrijeme je za zagrijati prstiće. Vadim drvene otpiljke koji su otpad u tvornici namještaja, a koje sam spasila od sudbine pepela iz užarene peći.



Nasumično biram boju, plavu. Četiri komada dobivaju novi plavi kaputić (sjećate se knjige Višnje Stahuljak?).
Malo mi je bila predosadna samo bezlična modrina, pa pošpricam i malko veselih tonova.

Instalacija u prostoru....po inspiraciji, po želji i osjećaju...može biti bilo što...