Bubamara šarena

...nastavak.
Bila sam tamo samo jednom vlakom prije par godina na Renesansnom festivalu u jesen s klincima i još dvije familije. Pa smo nešto i grada vidjeli kada su se klinci naigrali u parku. Uglavnom onda je bila gužva, pune ulice turista i sjećam se da nas je malo i kiša oprala dok smo se pokušavali skloniti ispod šatre na sajmu.

Sada je to bio drugačiji doživljaj. Imala sam 2,5 h slobodno, sama, petak, predvečerje proljetnog dana...
Puno mladih je bilo vani u kafićima, na biciklima, u parku...grad stvarno živi (za razliku od Križevaca, gdje smo prošli u povratku i gdje je večernji/noćni život nikakav).

Imala sam sreću da sam naletila na prijatelja koji živi u Koprivnici i još je turistički pratitelj pa vodi ture po Koprivnici. I vidi se da to obožava raditi, pa me poveo u obilazak svoga grada. U 40tak minuta me proveo naokolo i vidjela sam sve što je vrijedno viđenja i saznala puno o povijesti mjesta......

Nakon ture sam sama krenula istraživati, imala sam i fotić i ispucala sam jedno 200tinjak slika. Baš sam uživala šetajući se. Imaju predivan park u samom centru. Ogroman je i klupice su same zvale da se odmorim na njima.

Uživala sam pravom biciklističkom gradu. Predivno je vidjeti toliko biciklista, malih i starih, svi se voze....Imaju po gradu spomenike biciklima. To su metalne replike, od Leonardovog do modernijeg iz prošlog stoljeća. Ja sam ih pronašla četiri.
Više manje su uredili uži centar, postavili nove lampe i naravno sredili biciklističke staze.

Sa paljenjem lampi i gašenjem danjeg svjetla krenula sam s društvom natrag u Zagreb.