Trijumf demokracije i slobode usprkos rasizmu i opresiji

Jucer smo se oprostili od velikog lidera, velike vode, africkog Kennedyja i Lincolna, ikone borbe protiv rasistickog uredenja, borca za slobodu i jednakosti, ljudsko dostojanstvo, ''najveceg sina juznoafricke nacije'',...



Riječ je o bivšem predsjedniku JAR-a, Nelson Rolihlahla Mandala, rođen 18.srpnja, 1918 (- 05.prosinca, 2013g.). Sa 23 g je pobjegao u Johannesburg jer je trebao stupiti u dogovoreni brak, i diplomirao pravo na Sveucilistu Wiwatersrand, a tijekom studija susretao je ljude razlicitih rasa i uvjerenja - na svojoj kozi je naucio sto znaci rasiza. 1943.g. uclanio se u Africki nacionalni kongres - politicku stranku i pokret koji se borio za prava crnaca (južnoafrička parlamentarna politička stranka, osnovana 8. siječnja 1912. godine, stranka je socijalistička, demokratsko socijalistička i socijaldemokratska dio je međunarodne udruge Socijalistička Internacionala, predsjednik stranke je i trenutačni južnoafrički predsjednik Jacob Zuma.). Bio je osnivac stranacke mladezi. 1944.g. ozenio se s Evelyn Mase (4 djece), a 1952.g. je stekao licencu za bavljenje odvjetnistvom u Johannesburgu sa partnerom Oliverom Tambom.

"Postigao je mnogo više nego što se može očekivati od bilo kojeg čovjeka. Izgubili smo jednog od najutjecajnijih, najhrabrijih, najboljih ljudi koji su ikad živjeli na Zemlji. Čovjeka poput Mandele nećemo tako skoro vidjeti. On se ne može ponoviti.", komentirao je američki predsjednik Barack Obama odlazak Nelsona Mandele dodajući kako svoj život ne bi mogao zamisliti bez Mandelinih postupaka i primjera.

Nelson i Oliver su zajedno vodili kampanju protiv apartheida (sustav u povijesti južne Afrike po kojem su crnci bili građani drugog reda, a upravljanje državom bilo je dopušteno samo bijelcima), koji je pobjedom bjelačke Nacionalne stranke na izborima 1948.g. formalno uveden kao društveno uređenje. Posebno su se borili protiv tzv. dopusnica - dokumenata koje su crnci za razliku od bijelaca, morali vaditi za sve (od zaposlenja, useljenja u stan itd). Oboje su sa jos 50 aktivista i clanova Africkog nacionalnog kongresa 1956.g. optuzeni za veleizdaju no nakon nekoliko godina su oslobodeni, a 1958.g. Nelson stupa u drugi brak sa Vinnie Madikizela koja je isto bila politicki aktivna. 1960.g. ANK je postao ilegalan, kao i Mandeline radnje, a poslije masakra u Sharpevillu gdje je ubijeno 69 crnaca zakljucio je da se protiv rasistickog rezima treba boriti i nasinim metodama.

POKOLJ U SHARPEVILLU: Na prosvjedu je bilo 19 tisuca ljudi koji su dosli ispred policijske stanice i svojevoljno nudili policiji da ih uhapse jer nemaju crnacke dozvole, policajaca je bilo dvadesetak zato su zvali pojacanje koje je doslo sa automatskim puskama (prosvjednici su imali samo kamenje kao oruzje). Pokolj je trajao 40ak sekundi, ubijeno je 10 djece i 8 zena, ranjeno 180 ljudi, taj dan UNESCO obiljezava kao Međunarodni dan eliminacije rasne diskriminacije.

Mandela se borio protiv rasistickog rezima i uhicen je 1962.g. i osuden na pet godina zatvora zbog sabotaze (pojam koji se odnosi na namjerno ometanje gospodarstvenog ili vojnog djelovanja kako bi se postigli određeni (najčešće politički) ciljevi).

Nelson Mandela bio je "izvor inspiracije za svijet", istaknuo je glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon u jednoj od prvih reakcija na smrt ikone borbe protiv aparthejda i prvoga crnog južnoafričkog predsjednika.

"Moramo se nadahnjivati njegovom mudrošću, odlučnošću i angažmanom kako bismo se prisilili da svijet učinimo boljim i pravednijim", rekao je Ban Ki-moon novinarima u sjedištu UN-a, prenose agencije.

"Njegova borba za ljudsko dostojanstvo, ravnopravnost i slobodu imala je snažan utjecaj na mnoge u svijetu", dodao je podsjetivši na Mandelinu borbu protiv aparthejda i naglasivši da je "njegova moralna snaga bila odlučujuća u rušenju toga sistema".

Prije obraćanja glavnog tajnika UN-a, Vijeće sigurnosti minutom šutnje odalo je počast bivšem južnoafričkom predsjedniku.

Dvije godine kasnije, protiv njega je podignuta optuznica za pokusaj drzavnog udara (naziv za protivustavnu i protivzakonitu smjenu nositelja vlasti u nekoj državi, koja se od revolucije razlikuje po tome što je vrše dijelovi izvršne vlasti ili državne uprave - najčešće vojska - a ne obični građani), i osuden je na dozivotnu robiju. Kaznu je sluzio do 1982.g. u zloglasnom zatvoru na otoku Robben, radeci u zatvorskom rudniku, gdje je obolio od tuberkuloze (sušica ili tuberkuloza (skraćeno: TBC) je česta i u mnogim slučajevima smrtonosna zarazna bolest. Bolest uzrokuju razni sojevi mikobakterija, obično Mycobacterium tuberculosis. Tuberkuloza tipično zahvaća pluća, no može zahvatiti i druge dijelove tijela. Prenosi se kapljičnim putem, zrakom, kada bolesnici s aktivnim oblikom TBC kašlju, kišu ili pljuju).

OTOK ROBBEN: je otok u zaljevu tafaelbaai ispred juznoafrickog grada kaapstada, ovalnog je oblika i ima povrsinu od 5km2. Otok je poznat zbog upotrebe jer je od 17.st. koristen kao zatvor, bolnica za neprihvacene i gubavce i vojna baza. Od 17.st. pa nadalje sacuvani su ostaci kamenoloma, grobnica Hadije Kramata (prvog kaapstadta koji je tu zatocen), selo iz 19.st. s upravnim zgradama, kapelom, zupom, crkvom za gubavce, ali i zgrade strogo cuvanog zatvora nastale za vrijeme apartheida 1960-ih. Simbolicna vrijednost otoka ocituje se u tmurnoj prososti kada je sluzio kao bolnica za nesretnike koje je drustvo odbacilo kao nepozeljne, i kao zatvor za politicke zatvorenike apartheida, no to se okoncalo u 1990-ima kada je juznoafricki narod odbacio takvu politiku i oslobodio zatvorenike.1999.g. otok Robben je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske bastine u Africi jer je mjesto gdje je trijumfirala demokracija i sloboda usprkos rasizmu i opresiji.

Mandelin partner Oliver je 1980.g. pokrenuo visegodisnju medunarodnu kampanju kojom se trazi njegovo oslobadanje, kampanja je imala velikog odjeka i nakon nje mnoge drzave su dodatno pojacale sankcije protiv rasistickog rezima. U prosincu 1993. Mandela i bivsi predsjednik frederik wille de klerk dobivaju Nobela za mir za trud da se mirno ukine apartheid. Par mjeseci kasnije su bili prvi demokratski izbori na kojima su ljudi neovisno o boji koze imali pravo gasa, Africki nacionalni kongres je osvojio vecinu i Mandela je izabran za prvog crnog predsjednika JAR-a. On se u meduvremenu razveo od druge supruge Winnie i na 80 rodendan stupio u treci brak.

Svijet ga je slavio kao heroja i borca za demokraciju i slobodu, podrzavao je Osnivanje komisije za istinu i pomirbu, nakon silaska s vlasti nastavio je putovati svijetom i promovirati svoju zemlju.

Tijekom posljednjeg boravka u bolnici u Pretoriji, njegov suborac Andrew Mlangheni pozvao je sve Južnoafrikance i Mandelinu obitelj, kojima je JAR bez živog Mandele nezamisliv da ga puste da ode. 'Vrijeme je da mu dopustimo odlazak... Tako da Bog to može učiniti na svoj način', kazao je Mlangheni.

by Brunhildica