nemam nikoga..

ponedjeljak , 03.02.2014.

sinoc sam imala prometnu nesrecu i eto nemam niti kome da kazem, jer nikoga nemam..a onaj kojeg bi voljela da imam ne postoji vise.
laku noc svijete, nemogu vise biti tvoj stanar..,jer se moje zrno pijeska izgubilo i vise nemogu vidjeti svijet u njemu, divlji cvat je uvenuo a nebo zacrnilo, od kad si otisao dlan mi je zatvoren i nema beskraja a sad je odavno pokvaren da se u njemu vidi vjecnost...

Gdje da tebe smjestim, u one od kojih ne idem ili u one kojima se uvijek vraćam?

utorak , 28.01.2014.

Toliko toga sam napisala tebi, još više o tebi, a i dalje ne uspijevam da iskažem ni dijelić onoga što se dešava među nama...

Sanjam jedan bolji svijeti...,ali noć je najteža.

Sanovnik s jasnim slovima, lako je to sa snovima… Nevolje krenu onda kad tumačim stvarnost…

srijeda , 22.01.2014.

Nije strasno to sto si me povrijedio, i svaki moj osmijeh pretvorio u grc. Ni to sto si uzrok svih mojih suza, neprospavanih noci i izgubljenih snova...,strasno je bubi sta bi ja opet bila s tobom poslije svega. Docekala bi te s osmijehom primila u zagrljaj i sve s tobom prosla ponovno..., znas sta me najvise boli - pomisao da ti nikad nisam nista znacila. to me najvise unistava...vise od lazi, prijevara, izdaje, razocaranja, i cak i sada pokusavam naci opravdanja za tebe...ali kako ti meni uvik kazes, ''sve prolazi'' i ''bit ces ok'', da, sve prolazi. tako ce i moja tuga. ali i tvoja sreca. i onda cu ja tebi reci ''bit ces ok'', pa ces shvatiti koliko te rijeci malo znace...
stalno vrtim u glavi sve tvoje rijeci, sva tvoja ponasanja...i zapravo zakljucujem puno toga, a najvise koliko si ti sam nesiguran u sebe i koliko sam ti ja sluzila da sve tvoje probleme koje imas sam sa sobom rijesavas na meni, naravno zato uvijek si trazia od mene perfekciju a nikad nisi dao do znanja da je dobro, ima tu puno istine i znas ti jako dobro o cemu ja pricam..ali kako je to zanimljivo, pa da si i tisucu puta gori ja bi te volila jednako. samo ima tu velikog straha, dala bi ja i zadnji atom nade i energije tebi, kad bi znala da ces bit sta obecas, ali obecanja ludom radovanja...nisam sigurna zelim li ti vise vjerovati,....u ovih par dana opet si mi pokazao koliko si ti zapravo nesiguran, jer stalno nesto vazes, toliko si nesiguran pa nemozes ni iskren bit i rec ''volim i ja tebe'' .. nemozes ti to, to moze samo covjek, a ti si odavno prestao bit covjek...
kazu da je hrabar onaj koji ostane i bori se, ja sam se jedina borila s tobom, a da kukavice odlaze.. ti si odavno otisao, a ja se borit sama ne mogu...bojim se ne probudis li se da cu ovaj put ipak ja biti kukavica i otic. a trebat ce mi puno hrabrosti da budem kukavica....,puno vise nego tebi tebi je to linija manjeg otpora, a meni rusenje svih ideala koje sam ocekivala. ako se to ipak dogodi, i ako nekad dobijes poruku s mog broja, nemoj odgovarati. neki poziv u gluho doba noci, nemoj se javljati. ne igraj se s mojom slabosti. to je samo trenutak. nista osobno.
jer kako uvijek kazes, ''bit ces ti ok''....

Sve bi dala za osjećaj da sam bitna u nečijem životu... Uvijek sam nekome drugi izbor, koliko god se trudila...

utorak , 21.01.2014.

Kada u sebi umireš, tada nosiš najljepši osmijeh. Ljudi su glupi i to ne znaju...

petak , 10.01.2014.

Kažu da su najjače ljubavi one koje nikada nisu dovršene i ispunjene. One će zauvijek označiti tvoj život.

Prvo se osjećaš izgubljeno. Ljudi ulaze u tvoj život, ali i odlaze, a da ti toga nisi ni svjestan. Kao da je vrijeme stalo tog trenutka. Nakon tog osjetiš bol. Bol koja prožima svaki dio tvog tijela i izjeda te iznutra. Ali i to prođe. Prođe kao i sve ostalo. No ti više nisi isti. Nisi više ista osoba. Osjećaš da dio tebe fali. Na mjestu gdje je nekada kucalo srce, sada je samo jedna neugledna rupa. Rupa koju više niko ne može "zakrpiti", a kamoli ispuniti... Beskrajno sam tužna, pomozi mi... Jedna suza oči mi magli, a druga se već suši na mom obrazu. Stalno pristižu nove koje se neumorno kotrljaju... Ali ne, neću ih obrisati, jer me podsjećaju na tebe.
Toliko mi vremena treba, mili. Da te zaboravim. Svaki dan se trudim da ne mislim o tebi, ali navečer zadnje o čemu razmišljam si ti! Toliko si se puta ružno ponio, samo mi otišao, a ja... Trudila sam se da zaboravim sve ružno i da mi ostanu samo lijepe i drage uspomene. Toliko riječi je izgovoreno, što pogrešnih, što dobrih - ali sve je uzalud. Kada smo na kraju svega postali obični stranci bez imena i adresa. Tu noć kada se srušilo sve, kada sam čula posljednje zbogom, kada si otišao, otišao je dio mene. Da, odnio si ga sa sobom, bez ijednog izvini. Otišao si, daleko. Daleko u nepovrat. Isprva mi je bilo svejedno, bila sam jaka i samouvjerena, a onda... A onda sam te poželjela. Poželjela sam tvoje pozive, tvoje ruke oko moga struka, tvoje usne samo pedalj od mojih. Poželjela sam te toliko da boli. Pokušala sam krenuti dalje, ne osvrćući se na prošlost, pokušala sam napisati svoju knjigu života. Knjigu u kojoj će ''naša+' pjesma biti samo daleki šum, knjigu u kojoj će naša ljubav biti samo usputna stanica, shvacaš li, pokušala sam, ali nisam uspjela, nije isto. Da jesam, valjda sada ne bih gutala knedlu i pokušavala sakriti suze od neprijateljskih pogleda, da jesam ne bih ti se nadala, ne bih se trznula na svaki sličan smijeh, ne bih... I ko zna gdje si sad!? Ako si si u nekom drugom gradu, sa nekom drugom u naručju, sa nečijim drugim usnama na tvojim, želim da znaš jedno: koliko god pripadao njoj, jedan dio tebe će uvijek biti tu, sa moje lijeve strane...

Bubi jako mi fališ...ti si moja prva prava ljubav, i nisi najbolji, ali meni si sve. Nismo ni bili dugo skupa, ali zavoljela sam te za cijeli zivot. Znao sikako sa mnom. Cak sam i tvoje lazi voljela. I kad sam bila ljuta mogao si mi izmamiti osmijeh na lice. Ma koliko god me povrijedio, voljela sam te, volim te i voljet cu te. Sve bih dala da smo ponovno zajedno, ali nije moguce jer su svi utjecali na tebe. Ni jedan nece biti kao ti. Kraj nikoga nece srce tako ubrzano kucati kao kraj tebe. Neznam zasto si mi se toliko uvukao u srce. Ujedno te mrzim i volim najvise na svijetu. I kao da je sve bilo jucer. Sjecam se kad si mi prvi put rekao da me volis ljubavi moja jedina. Najveca. Svi su mi govorili da me ne zasluzujes. Znala sam ja to, ali ljubav je jaca od svega. Gdje god krenem sve me podsjeca na tebe.... Možda nam se putevi ponovno spoje, a dotad... Dotad sam osuđena na lažni osmijeh i lažnu sreću... Eh, da ti mogu poslati suze jer suze bi ti rekle sve. I više nikada neću biti ona prava ja bez tebe. Jer samo si me ti u potpunosti ispunjavao. A sada. Sada kao da nema pola mene....

Ljubi samo sam htjela da ti budes moj a ja tvoja zauvijek, zauvijek u tvom zagrljaju okruzena tvojim poljupcima i da mi govoris da cu tu biti zauvijek i da nikad neces otici. Samo sam htjela tvoju ljubav.., a dobila sam bolne uspomene...

Bubi molim te vrati nam se, i brunhi svaki dan pita za tebe, a i kekici sigurno fali njegova cura.

by Brunhildica

Sve ću vas reći Bogu...

srijeda , 08.01.2014.

Trijumf demokracije i slobode usprkos rasizmu i opresiji

petak , 06.12.2013.

Jucer smo se oprostili od velikog lidera, velike vode, africkog Kennedyja i Lincolna, ikone borbe protiv rasistickog uredenja, borca za slobodu i jednakosti, ljudsko dostojanstvo, ''najveceg sina juznoafricke nacije'',...



Riječ je o bivšem predsjedniku JAR-a, Nelson Rolihlahla Mandala, rođen 18.srpnja, 1918 (- 05.prosinca, 2013g.). Sa 23 g je pobjegao u Johannesburg jer je trebao stupiti u dogovoreni brak, i diplomirao pravo na Sveucilistu Wiwatersrand, a tijekom studija susretao je ljude razlicitih rasa i uvjerenja - na svojoj kozi je naucio sto znaci rasiza. 1943.g. uclanio se u Africki nacionalni kongres - politicku stranku i pokret koji se borio za prava crnaca (južnoafrička parlamentarna politička stranka, osnovana 8. siječnja 1912. godine, stranka je socijalistička, demokratsko socijalistička i socijaldemokratska dio je međunarodne udruge Socijalistička Internacionala, predsjednik stranke je i trenutačni južnoafrički predsjednik Jacob Zuma.). Bio je osnivac stranacke mladezi. 1944.g. ozenio se s Evelyn Mase (4 djece), a 1952.g. je stekao licencu za bavljenje odvjetnistvom u Johannesburgu sa partnerom Oliverom Tambom.

"Postigao je mnogo više nego što se može očekivati od bilo kojeg čovjeka. Izgubili smo jednog od najutjecajnijih, najhrabrijih, najboljih ljudi koji su ikad živjeli na Zemlji. Čovjeka poput Mandele nećemo tako skoro vidjeti. On se ne može ponoviti.", komentirao je američki predsjednik Barack Obama odlazak Nelsona Mandele dodajući kako svoj život ne bi mogao zamisliti bez Mandelinih postupaka i primjera.

Nelson i Oliver su zajedno vodili kampanju protiv apartheida (sustav u povijesti južne Afrike po kojem su crnci bili građani drugog reda, a upravljanje državom bilo je dopušteno samo bijelcima), koji je pobjedom bjelačke Nacionalne stranke na izborima 1948.g. formalno uveden kao društveno uređenje. Posebno su se borili protiv tzv. dopusnica - dokumenata koje su crnci za razliku od bijelaca, morali vaditi za sve (od zaposlenja, useljenja u stan itd). Oboje su sa jos 50 aktivista i clanova Africkog nacionalnog kongresa 1956.g. optuzeni za veleizdaju no nakon nekoliko godina su oslobodeni, a 1958.g. Nelson stupa u drugi brak sa Vinnie Madikizela koja je isto bila politicki aktivna. 1960.g. ANK je postao ilegalan, kao i Mandeline radnje, a poslije masakra u Sharpevillu gdje je ubijeno 69 crnaca zakljucio je da se protiv rasistickog rezima treba boriti i nasinim metodama.

POKOLJ U SHARPEVILLU: Na prosvjedu je bilo 19 tisuca ljudi koji su dosli ispred policijske stanice i svojevoljno nudili policiji da ih uhapse jer nemaju crnacke dozvole, policajaca je bilo dvadesetak zato su zvali pojacanje koje je doslo sa automatskim puskama (prosvjednici su imali samo kamenje kao oruzje). Pokolj je trajao 40ak sekundi, ubijeno je 10 djece i 8 zena, ranjeno 180 ljudi, taj dan UNESCO obiljezava kao Međunarodni dan eliminacije rasne diskriminacije.

Mandela se borio protiv rasistickog rezima i uhicen je 1962.g. i osuden na pet godina zatvora zbog sabotaze (pojam koji se odnosi na namjerno ometanje gospodarstvenog ili vojnog djelovanja kako bi se postigli određeni (najčešće politički) ciljevi).

Nelson Mandela bio je "izvor inspiracije za svijet", istaknuo je glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon u jednoj od prvih reakcija na smrt ikone borbe protiv aparthejda i prvoga crnog južnoafričkog predsjednika.

"Moramo se nadahnjivati njegovom mudrošću, odlučnošću i angažmanom kako bismo se prisilili da svijet učinimo boljim i pravednijim", rekao je Ban Ki-moon novinarima u sjedištu UN-a, prenose agencije.

"Njegova borba za ljudsko dostojanstvo, ravnopravnost i slobodu imala je snažan utjecaj na mnoge u svijetu", dodao je podsjetivši na Mandelinu borbu protiv aparthejda i naglasivši da je "njegova moralna snaga bila odlučujuća u rušenju toga sistema".

Prije obraćanja glavnog tajnika UN-a, Vijeće sigurnosti minutom šutnje odalo je počast bivšem južnoafričkom predsjedniku.

Dvije godine kasnije, protiv njega je podignuta optuznica za pokusaj drzavnog udara (naziv za protivustavnu i protivzakonitu smjenu nositelja vlasti u nekoj državi, koja se od revolucije razlikuje po tome što je vrše dijelovi izvršne vlasti ili državne uprave - najčešće vojska - a ne obični građani), i osuden je na dozivotnu robiju. Kaznu je sluzio do 1982.g. u zloglasnom zatvoru na otoku Robben, radeci u zatvorskom rudniku, gdje je obolio od tuberkuloze (sušica ili tuberkuloza (skraćeno: TBC) je česta i u mnogim slučajevima smrtonosna zarazna bolest. Bolest uzrokuju razni sojevi mikobakterija, obično Mycobacterium tuberculosis. Tuberkuloza tipično zahvaća pluća, no može zahvatiti i druge dijelove tijela. Prenosi se kapljičnim putem, zrakom, kada bolesnici s aktivnim oblikom TBC kašlju, kišu ili pljuju).

OTOK ROBBEN: je otok u zaljevu tafaelbaai ispred juznoafrickog grada kaapstada, ovalnog je oblika i ima povrsinu od 5km2. Otok je poznat zbog upotrebe jer je od 17.st. koristen kao zatvor, bolnica za neprihvacene i gubavce i vojna baza. Od 17.st. pa nadalje sacuvani su ostaci kamenoloma, grobnica Hadije Kramata (prvog kaapstadta koji je tu zatocen), selo iz 19.st. s upravnim zgradama, kapelom, zupom, crkvom za gubavce, ali i zgrade strogo cuvanog zatvora nastale za vrijeme apartheida 1960-ih. Simbolicna vrijednost otoka ocituje se u tmurnoj prososti kada je sluzio kao bolnica za nesretnike koje je drustvo odbacilo kao nepozeljne, i kao zatvor za politicke zatvorenike apartheida, no to se okoncalo u 1990-ima kada je juznoafricki narod odbacio takvu politiku i oslobodio zatvorenike.1999.g. otok Robben je upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske bastine u Africi jer je mjesto gdje je trijumfirala demokracija i sloboda usprkos rasizmu i opresiji.

Mandelin partner Oliver je 1980.g. pokrenuo visegodisnju medunarodnu kampanju kojom se trazi njegovo oslobadanje, kampanja je imala velikog odjeka i nakon nje mnoge drzave su dodatno pojacale sankcije protiv rasistickog rezima. U prosincu 1993. Mandela i bivsi predsjednik frederik wille de klerk dobivaju Nobela za mir za trud da se mirno ukine apartheid. Par mjeseci kasnije su bili prvi demokratski izbori na kojima su ljudi neovisno o boji koze imali pravo gasa, Africki nacionalni kongres je osvojio vecinu i Mandela je izabran za prvog crnog predsjednika JAR-a. On se u meduvremenu razveo od druge supruge Winnie i na 80 rodendan stupio u treci brak.

Svijet ga je slavio kao heroja i borca za demokraciju i slobodu, podrzavao je Osnivanje komisije za istinu i pomirbu, nakon silaska s vlasti nastavio je putovati svijetom i promovirati svoju zemlju.

Tijekom posljednjeg boravka u bolnici u Pretoriji, njegov suborac Andrew Mlangheni pozvao je sve Južnoafrikance i Mandelinu obitelj, kojima je JAR bez živog Mandele nezamisliv da ga puste da ode. 'Vrijeme je da mu dopustimo odlazak... Tako da Bog to može učiniti na svoj način', kazao je Mlangheni.

by Brunhildica