DivanSkitnje

četvrtak, 16.04.2009.

Rodo, rodo, donesi mi seku

Klep, klep rodo, donesi mi baju
ako nećeš baju donesi mi seku,
ako nećeš seku dobit ćeš po repu

Tako su od pamtivijeka djeca po slavonskim šorovima galamila put neba gledajući ih kako jedre zrakom iznad sela i svojih gnijezda. Na žalost, roda je sve manje, a zločestih ljudi i strujnih žica visokog napona sve više. No, ima i onih koji se druže s rodama, čuvaju ih i pomažu. U Slav. Brodu je Stipa Vokić, domar varoške Osnovne škole, kod kojeg ljetuje i zimuje roda Malena kojoj su lovci prije 15 godina prostrijelili krilo. Čak joj je pronašao i rodana koji njeguje mlade, uči ih letjeti a krajem ljeta odvodi ih put Južnoafričke republike. I svakog proljeća, oko Josipova, vraća se Malenoj.
U Goricama, selu na uzvisini iznad Nove Gradiške, je Milorad Brkić (75) koji na krovu svoje kuće već 40 godina čuva rodino gnijezdo. Ni rat, ni vojske, ni prva crta bojišnice nije mogla utjecati na njihov život. Gnijezdile su se, rodile, putovale i svakog proljeća se vraćale.
- Čim dođu odmah u znak pozdrava klepeću kljunovima, a mi se veselimo. Stigle su rode, proljeće je tu – kaže Milorad. A budala kao i svugdje ima i ovdje. Galame, bune se, tjeraju ih. Na sreću, u posljednje vrijeme su utihli. Po Miloradovoj računici s njegova dimnjaka u svijet se otisnulo 130 roda.
– Od 1968. kad su došle iz nji'ova gnjizda izlete najmanje dvije mlade rode svake godine, a prošle ih je bilo čak četiri. Roda ti je znak čistoće. Ona ne voli buku, a od radijacije bježi k'o luda. Da je tu odašiljač za ne mobitele, one ne bi tu živile. E, kad mi je stara kuća izgorila onda sam ja njima 1972. napravio novo gnjizdo. Pos'o je to. Znaš da ono može bit teško i jednu tonu. Prenio sam nji'ova jaja i one su to prihvatile. Kasnije su na dimnjaku za centralno grijanje napravile novo. I odgovara im. A i meni. A lipo im je ovdi. Odma iza kuće je livada koja je često pod vodom. Tu ima za njih hrane koliko hoće. Samo kad voda padne onda im je teško spustit se niz strminu pa im ja nosim vodu. Razrez'o sam kanistar po pola pa sad imaju bazenčiće s vodom – kazuje Milorad znatiželjno pogledavajući niz cestu kojom trebaju stići „budžovani“ iz Zagreba i Broda. Zbog njih je širom otvorena kapija, prostrt stol na čijem bijelom, šlinganom stolnjaku miriši još topla orahnjača i makovnjača. I šljivovica, zbog okrijepe. Tek toliko da se počaste, prema starim slavonskim navadama. A i red je jer će kod njega, Milorada Brkića iz Gorica, biti potpisan ugovor o pilot projektu „Bijela roda“ kojim Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, na inicijativu Marije Petir-predsjednice Saborskog odbora za zaštitu okoliša, osigurava novčanu potporu vlasnicima krovova na čijim dimnjacima su rodina gnijezda.
I tako, dok je Vokića, Brkića, Mileca… – rodama će biti lakše preživjeti sve te tehničke novotarije. Jer, kako netko reče, rode su indikator čistoće. A i nataliteta, ako hoćete. I jednog i drugog nam nedostaje.