DivanSkitnje

nedjelja, 03.08.2008.

BORISU TADIĆU I SAVI ŠTRBCU UMJESTO ISPRIKE ZBOG OLUJE




Uoči 13. godišnjice vojno-redarstvene Oluja, srpski predsjednik Boris Tadić rekao je kako "od Hrvatske očekuje ispriku za zločine počinjene nad pripadnicima srpskog naroda" te kako "taj dan srpski narod oplakuje kao dan velike tuge i nesreće, jer je ubijeno i nestalo oko 1.600 Srba"…



TKO JE TO GOSPODO UGROŽEN? (pisano travnja1991.)


Vikendaška vježbanja straha sljedbenika velikosrpskih težnji već su postala sastavnim dijelom tjedna, pa tako ako neki vikend i prođe mirno taj mir upravo jezivo zvuči. Mir je zapravo potvrda predaha za novo, veće vježbanje, do onog konačnog - Velikog. Prije desetak dana ravnom Slavonijom protandrkala su razna oklopljena vozila dok su u Vrpolju mitraljeske cijevi bile uperene na goloruki narod, što je prije demonstriranje vlastitog straha no neke odvažnosti. Treba stisnuti petlju i zapucati po vlastitom narodu. Danas je to još samo manira Saddama i sadamčića.
Dok se Hrvatska trese pod tenkovskim gusjenicama, sapeta balvanima i miniranim prugama, a slavonskobrodski Tomičići, Kneževići, Krpani, Kovačevići… ne mogu do rodnog Lovinca, Ričica, Sv.Roka - da ne bi, slučajno, ponesenom rakijom i šunkom ugrozili ondašnje srpsko pučanstvo ograđeno barikadama i lažima - dotle dio čelnika SDS-a ne prestaje liti krokodilske suze nad srpstvom i srbovanjem. U svim događajima Plitvica, tenkova, poginulih i ranjenih, thompsona, Borova Sela, tromblona, Pakraca i kalašnjikova - upravo izvanzemaljski zvuči tvrdnja slavonskobrodskog SDS-a "kome je to, gospodo, smetala ploča s likom Branka Radičevića na zgradi bivše brodske Gimnazije..."
Uistinu, kome bi to mogla smetati i zasmetati ploča s reljefom Branka Radičevića. Normalnim i razboritim ljudima sigurno ne. No, kako ova ploča još uvijek stoji ondje gdje je stajala i kako pjesnik očito nikome ne smeta (a i zašto bi ?) jasno je kako je iz radionice ekstremnog dijela SDS-a sklepana još jedna laž. Ili nesvjesno progutana podvala koju je lako bilo provjeriti. No, bila je toliko privlačna budući da je "potvrđivala" negativan odnos Hrvata prema svemu što je srpsko. Kako svaka laž ima kratke noge, tako se i ova ispružila prije nego što je prohodala. Samozvani "zaštitnici" srpskoga pučanstva u Hrvatskoj vjerojatno će ubrzo shvatiti da najveći dio Srba nije uz njih niti politiku koju zagovaraju. Niti jedan narod, pa ni srpski, neće niti želi biti monetom za potkusurivanje i krpanje miloševićevsko-memorandumske politike koju, od totalnog kraha još samo Hrvatska spašava - odnosno podgrijavanje sumanutih teza o ugroženosti, svojatanju teritorija i zazivanju vojne intervencije (...)
I tako, dok general Andrija Rašeta govori o Srbima i katolicima (nije vrag da mu je riječ Hrvat toliko mrska), dok umirovljeni policajac Hrvatske lupa šakom po stolu i viče kako Hrvatske nikada neće biti (!?), dok se svaka, pa i ona najsitnija pogreška politizira - dotle dr. Jović piše pisma "zabrinut" za Hrvatsku i njenu demokraciju, osuđujući (i prijeteći) demonstracije u Zagrebu - ne hajući pritom za uzroke već samo za posljedice. Gdje je bio kada su rušene pokrajine, Ustav i kada se provodila antibirokratska revolucija? Stvarno, gdje je bio? Pa na čelu vlade koja je sve to provodila, a kasnije primajući i dajući podrške Babićima, Raškovićima i onima koji su nanijeli milijarde dolara štete Hrvatskoj i Jugoslaviji.
A za to vrijeme slavonskobrodski Matajići, Tomičići, Krpani, Kneževići, Župani ne mogu do rodnog Lovinca, a Miljkovići do opkoljenog Kijeva. U isto vrijeme "ugroženi" mogu u Knin i iz Knina, u Zagreb, Brod i Beograd. Pa, tko je to, gopodo, ugrožen u toj Hrvatskoj?


SJEĆANJE NA OLUJU

Trinaest godina poslije ( 2. kolovoza 2008.)

OD KOVAČA DO TOPNIKA

Andrija Živković (1967) iz Rastušja, jedna je od on onih skromnih ljudi koji je prije rata živio miran obiteljski život radeći kao kovač u Đuri Đakoviću. Kada je postalo jasno da bez borbe neće biti niti Hrvatske ostavio je suprugu i kćer Marinu, mirno Rastušje, rodno mjesto pjesnika Dragutina Tadijanovića, i pristupio jedinici specijalne policije PU brodsko-posavske te obiteljski život zamijenio ratištima diljem Hrvatske
Prošao je terene od Banovine, Velebita, Slavonije kao i oslobodilačke akcije Bljesak, Oluja i Ljeto '95. a u međuvremenu je postao zapovjednikom Raketno topničke bitnice Specijalne jedinice PU brodsko-posavske. Čim je rat završio i Hrvatska oslobođena dobio je sina Filipa (13) i kćer Andreu (2,5 godine). Ostao je aktivan u policiji gdje radi kao instruktor interventne jedinice PU brodsko-posavske, ali u slobodno vrijeme svoje kovačko umijeće upražnjava otkivajući plugove, lemeše, kujući ograde…
-Naša Raketno topnička bitnica brojala je 36 ljudi i iza sebe imali smo niz ratnih djelovanja i iskustava. Imali smo akciju „Bljesak“ gdje smo doradili dobar posao, a to iskustvo nam je dobro došli u Oluji. Bili smo stacionirani na Velebitu, ispod Svetog brda, a u svom sastavu imali smo dva RAK-a (višecjevni raketni lanseri ), šest teških minobacača od 120 mm i 8 minobacača od 82 mm. Sedamnaest dana prije „Oluje“ iz baze Šepurine prebačeni smo na Velebit, a dva dana prije upoznati smo a akcijom „Oluja“. Dobili smo precizne zapovijedi, a večer uoči akcije ljudi su bili sretni što će napokon započeti akcija oslobođenja okupiranog dijela Hrvatske. U jutro 4. kolovoza 1995. počeli smo djelovati po Lovincu i Metku i sedam puta smo mijenjali položaje jer su nas tenkovima tukli iz obrovačke tvornice glinice. Pratili smo pješaštvo i na putu do odašiljača Čelavac gdje su Srbi pružali jak otpor. Topničku potporu davali smo svim postrojbama koje su to od nas tražile. Drugog dana Oluje, nakon što su probijeni njihovi redovi spustili smo se s Velebita na područje Gračaca i tada nam je ranjen Josip Jerković iz Zadubravlja, ali na sreću poginulih nismo imali. Kada smo se spustili u Gračac i kada je bilo jasno da sve njihove linije u rasulu jer smo nadirali iz svih pravaca, potrebe za topničkim djelovanje više nije bilo – kazuje Andrija. No, njihov put tim nije bio završen jer su su pješatvo pratili sve do granice s BIH, a nakon toga sudjelovali su i u čišćenju Petrove Gore od četnika koji nisu na vrijeme uspjeli pobjeći.

03.08.2008. u 22:15 • 21 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga: Divani, skitnje...

tenushm@gmail.com
Mail - Divan skitnje

O AUTORU
1443598348630658797


Željko Mužević (1951.-2015.) bio je poznati brodski novinar i kolumnist. Karijeru je započeo davne 1973.. u informativnoj ustanovi „Brodski list i Radio Brod“. Nakon duljih sukoba s tadašnjim direktorom, politikom i međuljudskim odnosima u kući, 1981. odlazi u tadašnju SOFK-u, a 1989. ponovno se vraća u „Brodski list i Radio Brod“. Kroz sve to vrijeme, od 1973. bavi se novinarstvom: Brodski list, Sportske novosti, Večernji list, Arena, Radio Brod, Vikend…Demokratske promijene zatekle su ga na mjestu novinara „Brodskog lista i Radio Broda“. U lipnju 1991. samoinicijativno odlazi u opkoljeno Kijevo i praktički postaje prvim brodskim ratnim izvjestiteljem. U listopadu 1991. postaje pomoćnikom zapovjednika 108. brodske brigade za IPD. Vrijeme uglavnom provodi na novogradiškom ratištu da bi ga, nedugo potom, Upravi odbor Brodskog lista imenovao odgovornim urednikom radio Broda (studeni 1991.). Za vrijeme najvećih napada na Slavonski Brod, otvara vrata svoje obiteljske kuće u kojoj se seli čitava radio stanica i iz koje se emitira radio program. Od 1995. postaje izvršni urednik. Pet godina kasnije postaje urednik brodskog dopisništva Jutarnjeg liste. Godine 1998. izaje knjigu "Mars u brodskom sazviježđu.
Njegovu priču "Jeka" 2006. je Miljenko Jergović uvrstio u zbirku „Najbolje hrvatske priče 2006"




Copyright©divanskitnje
Svi tekstovi i fotografije zaštićeni su ovim znakom i nije ih uputno objavljivati bez dogovora s autorom




za povijest

PRIČE

Barun Franjo Tenk - priče,by Divan-Skitnje

1.Barun Franjo Trenk

Otmica Đule Ređepove,
Ratnik, pustolov, ljubavnik,
Pjesma i ples,
Kako je harambaša Ivo riješio zagonetku o tri rupe na 'rastovu stolu
Đulin let,
Kakovu Hrvati djecu jedu,
Trenkov dvorac danas

2. Čaruga

Kako je Čaruga za nos vukao starog doktora,
Kako je Čaruga opljačkao Najšlos,
Mica trocijevka,
Kako je Čaruga u Podvinju galamio na žandare,
Na današnji dan 27. veljače


3. RAT

Jeka,
Maslenica-Kašić I,
Maslenica-Kašić II,
Mladosti kojoj nisu dali odrasti,
Siniša Glavašević,
Mjesec kada su ubijali djecu,
Kijevo '91 I,
Kijevo '91 II,
Četnici u Posavlju-dr.Lj. Boban,
Kako je započeo rat u BIH,
A. Izetbegović-fonogram,
E, moj druže haški,
Roditelji,
U predvorju pakla
Pozdrav iz Like,
Umjesto Božićne priče,
Rat prije rata u BIH,
Zločin i kazne(e),
Pismo,
Pir I,
Pir II,
Pir III,
Pir IV,
Pir V,
Pir VI,
Pir VII,

4. DIVANI

Divani o Šimi,
Živ sam,
Malena,
Crnogorci raketirali Podvinje,
Kako su 'tjeli otrovat naftom,
Nakurnjak1,
Nakurnjak 2,
Mata 1,
Mata 2,
Mata 3,
Obljetnica,
Ćuko,
Buna seljaka brodskog Posavlja I,
Buna II,
Buna III,
Buna IV,
Martin,
Kajo, moja Kajo,
Povratak Rodana,

5. ZAVIČAJNICI

Ivana Brlić Mažuranić,
Dragutin Tadijanović,
Mia Čorak Slavenska,
Tomo Skalica-prvi Hrvat koji je oplovio svijet I,
Tomo Skalica II,
Krešo Blažević (Animatori),
prof. Vuk Milčić,

6. SKITNJE

Stari običaji u novom ruhu
Glagoljica i Lovčić selo,
Jankovac- Biser gornje Slavonije,
Običaji,
Čijalo,
Antina spilja,
Skitnje Vinodolom,
Dilj Gora krije 100 milijuna tona ugljena,
Ovdje se rađala Europa,
Dani dudove svile i divana,
Vinkovo,
Crni Potok,
Kosovarska,
Panonsko more na vr' Dilja,
A zvona, zvone li zvone,
Građevinci-arheolozi,
Naušnica,