BW

Sretnu Novu 2006-u godinu želim svim ljudima ove kugle zemaljske.Želim puno zdravlja meni,mojoj obitelji i naravno svim ljudima svijeta ovog,da bude što manje bolesnih ljudi i da im pomognemo da što prije ozdrave,želim mir ovoj zemlji i da nebude gladnih ljudi,da nam stolovi budu uvijek puni hrane kao što su i za blagdane ove,da što manje bude ubistava radi razvoda braka te da se ne ubija radi parkirnog mjesta,da bude manje crne kronike,te da svi vozači svijeta ovog smanje brzinu i da voze po propisima da bi bilo što manje pregažene djece i bespomočnih ljudi u naletu brzog vozača,da ljubimo jedni druge i da si pružimo ruku pomirenja,da nebude mržnje i svađe,da nam sunce uvijek sja,da na našem licu nestanu suze,već usne da nam široki osmijeh budu i još štošta toga želim.Dragi moji blogeri i ostali SRETNA VAM I VESELA NOVA 2006-a godina,te da vam se sve želje i ostvare!!!

Eto,prošao je još jedan Božić,u miru veselju i obilju hrane.Sada se valja još pripremiti za doček Nove godine,Nove 2006 i onda smo za godinu stariji,a bome i malo teži na kilaži.Slušala sam na radiju kako su uporno ponavljali kako ćemo za ove blagdane dobiti po tri kilograma tjelesne težine.
Stvarno se grozim toga i nadam se da ja ne spadam u tu grupu ljudi..???Ništa se ne radi samo se jede,a kalorije se nemaju gdje potrošiti ta blagdani su tko je vidio raditi za blagdane.Uh.jedva čekam da sve to prođe i da se vratim u normalu i da nebude toliko kolača i hrane na stolu.Svatko od ukućana prođe pored stola i svako toliko čopne nešto da prezalogaji,ali stvarno bez potrebe,već iz dosade i navike.Valjalo bi prošetati ali vrijeme je tako ljigavo da mi se neda ni izaći iz kuće u dvorište,a kamoli šetati.Nadala sam se da će možda pasti i prve pahulje no to ću morati još pričekati.Baš bi bilo lijepo da sve zabijeli i da padaju guste pahulje,možda ipak padnu na staru godinu.




ČESTITANJE BOŽIĆA




Božićno čestitanje najprije se događalo u kući među članovima obitelji. Zatim je obuhvatilo rođake i prijatelje, a na kraju sve mještane. Čestitanje Božića od kuće do kuće, tzv. koledanje, obavljalo se uz pjevanje božičnih pjesama, a čestitari, zvani betlehemari ili pastiri, bi primali darove.
Vjernost kršćanskoj poruci Božića iskazuje se izrazima božićnog čestitanja: Faljen Isus! Čestit vam bio Bog i Božić i sveto slavno porođenje! uz odgovor:i vaša duša kod boga bila ili:čestit božić i porođenje isusovo!uz odgovor:čestita ti vira i duša!

Koledanje tj. čestitarski ophododgovor: I vaša duša kod Boga bila! Ili: Čestit božić i porođenje Isusovo! uz odgovor: Čestita ti vira i duša! Lijepa je čestitka: Na dobro ti došlo porođenje Gospodinovo! s odgovorom: I tebi, brate, i svim tvojim u kući! Naravno, svetkovanje blagdana uključuje božićni odlazak u crkvu na mise, ali i znakove izmirenja između zavađenih unutar roda ili među sujedima.
Čestitanje Božića želi povećati radost slavljenja božićnog blagdana. Vjernost običajima može umnožiti tu radost, ali vjernički narod ne zaboravlja da je Isus Krist Svijeta Razveselitelj. Tu radost, osim općeprihvaćene pjesme u zbiru hrvatskih božićnih popijevki Radujte se narodi, izrazito naglašava pjesma iz okolice Šibenika, i to osobitu u pripjevu koji Isusa naziva "radošću, dikom i sladošću":

Veselmo se ov čas, braćo premila,
jer je Diva noćas Sina rodila.
Zdrav Isuse, naša radost, naša dika,
naša slodost, Spasitelju naš!
Svitlost u jedan čas bi svita svemu
kad Marija rodi u Betlemu,
Zdrav Isuse, naša radost, naša dika,
Naša slodost, Spasitelju naš!
Pastiri, sad vi stada pustite,
ditiću malom svi skupno hodite,
Zdrav Isuse, naša radost, naša dika,
naša slodost, Spasitelju naš.

autor hrt

Na svečanoj misi polnoćki koju je papa Ivan Pavao II. predvodio s tisućama hodočasnika u vatikanskoj bazilici, molilo se za Svetu zemlju, da doživi vrijeme mira, napretka, sigurnosti i suživota u kojem će se svi njezini stanovnici uzajamno poštovati; za državnike i čelnike međunarodnih organizacija da se potpuno predaju nastojanjima za mir u svijetu; za život, napuštenu djecu i sve bolesne i ostavljene.

Papa je propovijed započeo riječima euharistijskog himna "Klanjam ti se smjerno, tajni Bože naš", kazavši kako ga one "iz dana u dan prate u ovoj godini na poseban način posvećenoj Euharistiji". U Sinu Djevice, "povijenom" i položenom "u jasle" prepoznajemo i klanjamo se "Kruhu koji je sišao s neba", Otkupitelja koji je došao na zemlju kako bi svijetu dao život. Na hebrejskom jeziku ime grada u kojemu je rođen Isus znači "kuća kruha". U Betlehemu se rodio Onaj koji će, u znaku razlomljenoga kruha, ostaviti spomen svoga Vazma. Stoga klanjanje malenomu Isusu postaje u ovoj svetoj Noći, euharistijsko klanjanje, kazao je Papa. Svoju je propovijed završio riječima: "Rodio si se ove Noći, vječni Sine Božji, koji si se utjelovio u Marijinu djevičanskom krilu! Cjelokupno čovječanstvo, obilježeno tolikim kušnjama i teškoćama, treba Tebe. Ostani s nama, Kruše živi koji si sišao s neba poradi našega spasenja! Ostani s nama dovijeka".

U poslijepodnevnim satima 24. prosinca u nazočnosti predsjednika Papinskoga povjerenstva za Vatikan kardinala Edmunda Szoke svečano su otkrivene jaslice na Trgu Sv. Petra. Na površini od 300 četvornih metara božićni prizor dočarava 17 kipova - Sv. obitelji i puk s darovima, prizorima svakodnevnog života, među kojima su devet iz 1842., a među novijima su i tri koja je 2002. godine darovala Hrvatska. Božićna jelka viša od 30 metara, dar talijanske regije Trento, jedna je od najviših koja je do sada krasila vatikanski trg. Zbog strogih sigurnosnih mjera mnogi su hodočasnici satima čekali ulazak u baziliku. Na Trgu je održan koncert božićnih pjesama, a Sveti je Otac prije polaska na misu upalio svijeću na prozoru svoje sobe, te zatim njome napravio znak križa, što su vjernici okupljeni na Trgu pozdravili pljeskom. Polnoćka je izravno prenošena u 73 zemlje svijeta.
25.12.2004 Radio Vatikan / Križ života

Božić je bijeli satkao niti u grane moga
zelenog bora,i bacio prašinu nošenu vjetrom,
i obukao mu haljinu bjelu.
Plesao je borić na ledini bjeloj
dok sunce nije bacilo zrake,
milovalo ga nježno
i topilo grane
dok nije počeo plakati tužno.
Tužan je borić,stajao tako
i čekao bolje dane.

VESELJE

Veselim se ja
veseliš se ti,
veselimo se svi
jer Božić nam dolazi.
Kočije stižu
sobovi kližu,
darovi se djele,
kroz dimnjake
bjele.
Soba je topla
vatra grije
darovi padaju
kao i prije.
Smiješi se borić
na poklone nove
širi grane
i u zagrljaj zove.

Sjedni.
Ne tu.
Preko puta.
Moram te vidjeti.

Ne, ne prekidaj me.

Suti.

Pusti me da ti kazem
ono sto sam vec trebala reci.

Kad trebas doci, bojim se tvog dolaska.
Zbog nedolaska.
Jer,
ako kasnis samo pet minuta
srce mi je u dlanu
i moja me ljubav ili mozda strah
boli.

I zato ne smijem kasniti.
Vec sutra moze biti kasno.
A nisam ti jos rekla
kako i koliko te volim.

Volim te tijelom, pokretima, pogledom, dodirima, rijecima.
Volim te smijehom i suzama.
Volim te tugom i brigama.

Ne. Ne gledaj me zastraseno.
Ljubav, ma kakva bila:
neispunjena, sretna, lakomislena i povrsna
prava i zauvijek...

Boli.


Kad dolazim, pitam se cekas li me.

Bojim se da jednog dana vise ne otvoris vrata.

Bojim se praznog stubista bez mirisa, bez zvuka,
svjetla.


A nisam ti rekao:
najvise se bojim vremena koje ne ceka.

A ja kasnim.


Volim te.
I volim sve sto si ti.


Tvoje oci pitajuce.
Tvoj smjesak oprastajuci.
Tvoj korak ohrabrujuci.


Volim tvoju nesigurnost.
I moja je najcesca.


Bore na tvom licu i moje su.


I u tom trajanju ne znam da li sam ucinio sve za tebe

ljubavi moja.



I.Tanodi.






NIKAD VIŠE
nikad vise ne otvaraj vrata
u predvecerja ranih ljubavi
kad nas odjednom prevare sve rijeci
i svi nas pogledi dotaknu
da se vise ne vrate

nikad vise svoje srce ne iznosi na dlanu
tek udji u neke tople sobe
gdje je vrijeme mladosti pogodno
gdje bi se mogli na tren pronaci
u zaboravljenom refrenu pjesme
gdje bi mogli pricati satima
i ne znati da li su nam godine prosle

nemoj vise ljubavi otvarati oci
u predzorje kad utihnu posljednji glasovi
kad se od osame naslonis uspomenom
na prozore pod kisom koja zna i hoce
a mi tek ljubavni i dobro raspolozeni
nismo ni znali da nam je srce u oku raslo
i preraslo sve okvire

ne izgovaraj vise rijeci
koje si u sumraku sobe ucila na pamet
da ih dugo nosis nanizane oko vrata
ne otvaraj vise vrata u rana predvecerja ljubavi

podivljat ce rijeke
zbog usana neljubljenih
necemo se snaci sto nam je bilo davno
jedno vrijeme
necemo vise znati
ni ljubiti kako smo znali
nece vise biti ni takvih poraza
ni takvih pjesama
pa cak ni smrti
ako otvoris vrata istom kretnjom
nekome tko ce doci




Ž.Krznarić

da li će me nekad tvoje ruke prepoznati
kad u nama bude

vec mnogo jeseni i zima

kad mi sjaj u oku izblijedi od kisa

i kad me mozda vise nece biti

da li ces ponekad zaplakati nocu

kad te sjeti davna zaboravljena pjesma

na sve ulice i restorane

sva ona mjesta koja ces pamtiti

po nasoj njeznosti

i ljubavi u kristalnim prozorima

plavim maglama

da li ces ponekad zaplakati

u prvi sumrak novog proljeca

u toj jedinoj preostaloj zraci

razbijenog sunca

kad osjetis jos jednom dodir moga dlana

kad me vise mozda nece biti

a sve ce biti kao prije

i ona rijeka plava

i prozori tvoje sobe okrenuti daljinama

u koje smo htjeli

da li ces me ipak zaboraviti

u predahu dviju ljubavi

a znas da nam usne od istog poljupca boluju

i da nas ista tuga progoni stoljecima.


Ž.Krznarić

Dobar večer svima,evo ovo je jedan dokaz da stvarno,ali stvarno i po tisuću puta stvarno neću više mijenjati dizajn na mom blogu.Lakše mi je bilo prestati pušiti,nego dati ovo obećanje.Obožavam istraživati i isprobavati nove stvari,fakat moram biti karakter.Isprobavala sam i satima sjedila za kompićem,ali na kraju sam se ipak vratila na naše izvorno Hrvatsko.Svaki blogić je lijep na svoj način,a uostalom to je i manje važno,glavno je da se piše i da se sve to piše radi svog zadovoljstva.Druženje je važan faktor pošto čovjek nemože biti samo za sebe,mada i danas ima takvih slučajeva.Najljepše je vidjeti kad se netko smije,kažu smijeh liječi,ali mene od prevelikog smijeha zna uhvatiti i velika štucavica.Prisežem i obećavam(možete svratiti na moj blog )da ću se pridržavati danog obećanja,tj.da neću mijenjati izgled bloga.(barem ne na neko vrijeme..)Želim vam ugodnu i toplu noć.

Nights in white satin,
never reaching the end,
letters I"ve written,

never meaning to send.
Beauty I"d always missed
with these eyes before.
Just what the truth is,
I can"t say anymore.
"cos Ilove you,
yes I love you,
oh how I love you.
Gazing at people,
some hand in hand,
just what I"m going through
they can"t understand.
Some try to tell me,
thoughts they cannot defend,
just what you want to be,
you will be in the end.
And I love you,
yes I love you,
oh how I love you,
oh how I love you.
Nights in white satin,
never reaching the end,
letters I"ve written,
never meaning to send.
Beauty I"ve missed,
with these eyes before.
Just what the truth is,
I can"t say anymore.
I cos I love you,
yes I love you,
oh how I love you,
oh how I love you.

J.HAYWARD.

Iako se sv. Nikola posebno štuje i u primorskim krajevima, u Dalmaciji i na otocima djeca su se
darivala na blagdan Sv. Lucije, slatkišima i suhim voćem ostavljenim u čarapama ili papučama.

"Advent, razdoblje molitve, posta, specifičnih običaja i općenito pripremanja za proslavu Kristova rođenja, prisutan je još od 567. godine."
Na blagdan Sv. Lucije, zaštitnice vida, krojača i kovača, 13. prosinca, u gotovo svim krajevima djevojke su sijale pšenicu čijim se zelenilom prizivala plodnost i obilje u nadolazećoj godini. Narasla se pšenica, koja se po tradiciji vezala crvenom trakom koja je štitila od uroka, stavljala, ovisno o području, u kut sobe, na stol ili pod bor. U sredinu božićne pšenice, koja se sijala i u izdubljenu repu, negdje se stavlja jabuka, a negdje jedna ili čak i tri svijeće.

No, na blagdan Sv. Lucije bilo je i raznih drugih običaja. U nekim su krajevima toga dana muškarci ogrnuti bijelom plahtom i maskirani u ženu hodali selom i strašili djecu i mlade djevojke noseći izdubljene tikve s urezanim očima i ustima i svijećom, pladnjeve sa životinjskim očima i nožem ili lonce sa žeravicom. Osim djece, na meti su bile i mlade djevojke, a u nekim krajevima osobito djevojčice koje još nisu naučile plesti i kačkati.

Na Sv. Luciju mnogo se gatalo, posebno o udaji. Toga su dana neudane djevojke na jedanaest papirića ispisale imena momaka za udaju, a dvanaesti su ostavile prazan. Svakog su dana po jedan neotvoreni papirić bacale u vatru. Zadnji su papirić na Božić odmotale, pa ako je bio prazan, znale su da se neće udati, a ako je na njemu bilo ime, sljedeće će se godine udati baš za tog momka.

U nekim su područjima na Sv. Luciju djevojke za udaju postile, uvjerene da će se udati za momka kojega će te noći sanjati.

Od blagdana Sv. Lucije započinjala je i izrada tradicijskog božićnog nakita. Izrađivao se od papira, slame i plodova, prvobitno za ukrašavanje izvornoga božićnog ukrasa od zelenila, kinča, a poslije i za božićno drvce koje se pod utjecajem njemačke kulturne tradicije najprije udomaćilo u građanskim, a potom i u seoskim sredinama.

Autor:
Valerija Rodek, diplomirani pedagog

ZAPLEŠI ZA DIJETE ŠTO SE RODIT ŽELI
PLEŠI,DOK OD POLJUPCA OBRAZ NE POBIJELI!
SATKAJ ŠATOR-SKLONIŠTE I KAD NITI NEMA
PLEŠI I KAD LJUBAV BUDE NIJEMA.

OPIJ MENE PLESOM UZ TU VIOLINU VRELU
PLESOM UBIJ STRAH,DOK MIR NE ZAISKRI NA ČELU
TAKNI ME RUKAVICOM,IL"GOLOM RUKOM SREDI,
PLEŠI DOK NAM LJUBAV NE IZBLIJEDI
PLEŠI DOK NAM LJUBAV NE IZBLIJEDI
PLEŠI DOK NAM LJUBAV NE IZBLIJEDI

OPIJ MENE PLESOM UZ TU VIOLINU VRELU
PLESOM UBIJ STRAH,DOK MIR NE ZAISKRI NA ČELU
BIT ĆU GRANA MASLINE,KO GRLICA SE PROPNI
PLEŠI DOK SVA LJUBAV NE OKOPNI
PLEŠI DOK SVA LJUBAV NE OKOPNI
RAZOTKRIJ KRASOTU KADA NESTANU SVI LJUDI
GIBAJ SVOJE TIJELO,MOJA BABILONKA BUDI
POKAŽI MI SPORO,ŠTO NE POZNA OKA ZIJENA,
PLEŠI,DOK NE PREKRIJE NAS SIJENA.

VJENČAJ MENE PLESOM IZ ČAS U ČAS,
OPLEŠI ME NJEŽNO,BESKRAJ NEK PROGUTA NAS,
JE L" SMO IZNAD LJUBAVI,IL ISPOD NJE SMO TEK
PLEŠI,LJUBAV SKONČAT ĆE NAM VIJEK
PLEŠI,LJUBAV SKONČAT ĆE NAM VIJEK.

L.Cohen

Evo tako sam umorna,bilo je tramakanja i seljakanja.Moja Miri i Dani
su me molile da im pomognem seliti butik,au.... da samo znate kako je to nositi ž.lutke
obučene u donje rublje ha?? i to na javnom mjestu,ma nema veze glavno da smo se mi
nasmijale do suza.Dani je stalno u ogledalo gledala svoju pozadinu tako da nije ni primjetila da sam joj preselila ogledalo i da se gledala u prazan zid.A,joj šta ti je psiha koja radi rutinski.Glavno je prošlo ,
nastavak slijedi u sridu.Do tada topli pozdrav !!!!

U one dane izađe naredba cara Augusta
da se provede popis svega svijeta.
Bijaše to prvi popis izvršen za
Kvirinijeva upravljanja Sirijom.
Svi su išli na popis,svaki u svoj grad.
Tako i Josip, budući da je bio iz doma
i loze Davidove,uziđe iz Galileje,iz grada
Nazareta,u Judeju-u graduDavidov,
koji se zove Betlehem,da se podvrgne
popisu zajedno sa svojom zaručnicom
Marijom koja bijaše trudna.Idok su
bili ondje,navršilo joj se vrijeme da rodi.
I porodi sina svoga,prvorođenca,povi ga
i položi u jasle,jer za njih ne bijaše
mjesta u svratištu.

Sorry...danas sam vratila blog u prvobitno stanje,pošto
su mi nedostojali stupci.Iv.je to sredila pa sam rekla neka ostane
takav kakav je bio prvi put,samo mi fali ona plava boja kao more.
Nema veze morat ću se priviknuti na novitade,ali glavno da se nešto
piše i događa.To su moji prvi koraci nadam se ne loši,ali nastojat ću da
svakoga dana u svakom pogledu sve više napredujem.
A, ti ALM...procijeni dali valja.Hvala na razumijevanju!!!!

Sve što niže padam
sve više svijet se veseli
u padu se masovno dopadam.
svatko me gaziti poželi


Slobodno gazite,onako svojski,
bez milosti,bez dobrote.
Ja padam,madam,za vašu sreću.
za kulisu vaše ljepote.

Samo bez nježnosti,molim,
ne sniježite,gazite jače!
Stvarno me ništa ne boli
probajte čizmom dapače.



Bez bojazni,krzneni zimzeleni,
divljač je na banketu.
zdušnije,zdušnije ingeniozni,
do guše mi zarijete petu.


nešto premekano gazite krhki.
u padu vrlo smo bliski.
učeni blistavim primjerom mojim
i sami bivate skliski.

Ne libite se,gazite jače,
koliko srce vam voli.
U ime čiste duše što plače
ja pozdravljam sve ljudske boli.

Zdravo,gradski čistači jave!
Ne lopatom sam ću se dići.
Već oblak bijelom gestom zove-
bez traga ću,bez traga otići.

E.Kiševič.

Tko je Sveti Nikola?Sveti Nikola je svetac koji dolazi iz Male Azije.Rođen je u gradu Patari u Maloj Aziji u 3. stoljeću prije Krista.Njegovi roditelji dugo nisu imali djece pa su od
Boga izmolili malog Nikolu. Bio je poznat po mudrosti i plemenitosti, a iz ljubavi prema ljudima prodao je sav svoj imutak i novac podijelio siromasima.
Poznato je nekoliko priča o njegovu životu.Prema jednoj, pribavio je novac za miraz za tri djevojke kako bi se udale.Zbog toga se na slikama prikazuje s tri vreće zlatnika(ponekad tri kugle ili jabuke) i odatle veza s darivanjem.
Prema drugoj,oživio je troje djece koje je ubio opaki gostioničar kako bi servirao njihovo meso:odatle veza s djecom.Prema trečoj,smirio je uzburkano more i tako spasio lađu na kojoj je putovao;time je postao i
zaštitnikom mornara i putnika.Već kao mali,Nikola je volio sve ljude.
Nažalost,rano mu umiru roditelji pa ostaje sam u bogatstvu koje su mu ostavili.Uskoro Nikola postaje zaštitnik siromašnih. Odlazi u školu za
svećenika u čemu ga vodi njegov stric biskup u gradu Miri. Upućuje ga na svetost i pobožnost .Nikola postaje svećenik i želi širiti ljubav kakvu je Isus
imao za svoju braću ljude.Uskoro mu umire stric ,pa su svi očekivali da će ga on naslijediti.Međutim, on pobjegne u Palestinu gdje je živio samačkim životom.Vratio
se kad je umro stričev nasljednik i taj put postaje novi biskup.





Od tada noći provodi moleći,a danju pomaže siromašnima šireči vjeru.
Činio je čuda. Poput Isusa je smirivao uzburkano more i postao zaštitnik
mornara. Blagoslovom ozdravlja dijete pa ga nazivaju i zaštitnikom djece.
Uvijek se borio protiv nepravde i za ljubav prema bližnjemu.
Iscrpljen pokorom i poslovima umire 6.prosinca 327.godine.Zbog turskih
osvajanja tjelo mu je preneseno u talijanski grad Bari.Svet Nikola je shvaćao
kako je jedini životni put čovjeka-ljubav prema Bogu i bližnjemu. Stom
ljubavi je činio čuda i zbog nje je proglašen svetim.Nakon što su mu krajem
11.stoljeća Talijani u Bariju sagradili crkvu,počelo se širiti njegovo štovanje.



TIHA NOĆ


TIHA NOĆ, SVETA NOĆ!
PONOĆ JE, SPAVA SVE,
SAMO MARIJA S JOSIPOM BDI,
DIVNO DJETEŠCE PRED NJIMA SPI,
RAJSKI RESI GA MIR,
RAJSKI RESI GA MIR.

TIHA NOĆ,SVETA NOĆ!
PJESMICA ANĐELSKA,
MILJEM OTAJNIM NAPUNJA ZRAK,
BAJNA SVJETLOST RASVJETLJUJE ZRAK,
KRAJ PRETVARA U RAJ,
KRAJ PRETVARA U RAJ.

TIHA NOĆ,SVETA NOĆ,
PASTIRI,AMO SVI
OPJEVAT ISUSU ANĐELA POJ
S MAJKOM POKLON PRIKAZAT MU SVOJ,
SRCE DAT MU NA DAR,

Tko želi plavu ružu,nek čuje priču:
Razboljela se jedna lijepa djevojka,kraljeva kći.Počela je venuti od neke čudne boljke.Nitko joj
nije mogao pronaći lijeka,jer ona je voljela običnog slugu.
Mudrac kojeg su pozvali da kaže svoj sud o tome,duboko ju je pogledao u oči i rekao:
-Spasit će je samo miris plave ruže,a ona raste dovoljno daleko da su joj svi koji je žele blizu, i dovoljno blizu da su joj svi daleko.
Nitko nije shvatio njegove zagonetne riječi.
Javili su se mnogi i pokušali naći plavu ružu.Proputovali su toliko mnogo zemalja da im se ni
broja ne zna.Isluga je odlučio pokušati i krenuo na put.U prvoj se krčmi napio od tuge za
draganom svojom i više nije nikamo išao.Vrijeme je protjecalo i on je odlučio vratiti se jer ga je čežnja za njom tako silovito vukla.Krenuo je natrag u grad i u jednom vrtu ubrao običnu bijelu ružu.Došao je u dvorac i rekao:
-Evo plave ruže!
Svi su povikali:-Laž!!!To je prosta bijela ruža!
-Što vi o tome znate-rekao je sluga i kleknuo pred svoju ljubljenu.-Donosim ti plavu ružu.
Proputovao sam čitav svijet da je nađem.
Ruža je u tom času,na zaprepaštenje sviju,postala posve plava.
Zlobnici kažu da je poplavila od boli kada je čula toliku laž.
Luko Paljetak

Kao i kod tolikih drugih svetaca i mučenika iz prvih kršćanskih vremena,tako i kod svete
Barbare moramo priznati da znamo jako malo pouzdanoga o njezinu životu i smrti, već
smo upućeni na kasnije nastale legende koje su se plele oko njezina lika.
Pri tome je, također,dobro imati na pameti ono što kaže Hans Hummeler,koji je napisao veliku
knjigu o svecima,da vjera ima drugo vrednovanje nego razum.Vjera u moći zagovor
svetaca uvrstila je svetu Barbaru među 14 velikih pomoćnika u nevoljama.Kršćanski puk
zaziva je osobito kao zaštitnicu dobre smrti.Znamo koliko je tu svetu djevicu štovao
mlađi poljski svetac sv. Stanislav Kostka i osjetio njezin moćni zagovor u svojoj teškoj
bolesti. Svetica mu se ukazala u pratnji dvaju anđela,od kojih ga je jedan i pričestio, jer
njegov stanodavac, fanatični protestant, nije dopustio pristup katoličkom svećeniku u svoju
kuću.
Seljaci zazivaju sv.Barbaru za nevremena protiv groma.Njoj se utječu i rudari koji su,radeći
pod zemljom, uvijek u opasnosti.Zanimljivo je da su sv.Barbaru za vrijeme ratova
zvali u pomoć artiljerci i to ne samo katolici već i protestanti koji donekle zaziru od štovanja
svetaca.Njezine uspomene nije nestalo ni u protestantskim zemljama kad je reformacija
zbrisala spomen mnogih svetaca.
Sblagdanom Svete Barbare povezani su i neki adventski običaji. Unekim našim krajevima
stavlja se žito u tanjuriće, koje proklija, zazeleni se te postaje božićni ures u kućama i crkvama.Drugdje opet siju pšenicu tek na blagdan Sv.Lucije, devet dana kasnije.
U zemljama njemačkog jezičnog područja odrežu na blagdan Sv.Barbare grančicu s trešnje,
stave je u vodu i na toplo pa ta grana za Božić procvjeta.Tako je sveta Barbara jedna od adventskih glasnica koja nam naviješta Božić, dan u koji je procvao najljepši cvijet na stablu
čovječanstva, Isus Krist. To je već naviješteno u Starom zavjetu od proroka Izaije:
"Isklijat će mladica iz panja Jišajeva, izdanak će izbit iz njegova korijena"
I sveta Barbara divan je cvijet koji je procvao na stablu kršćanstva.
Legenda pripovijeda da je bila kćerka Dioskorusa,bogatog trgovca purpurom u gradu
Nikomediji u Maloj Aziji.
Otac ju je htio udati za bogatog prosca. Kako je bila lijepa, čuvao ju je kao dragulj i prije
nego je otišao najedno dulje putovanje, zatvorio ju je u neki toranj s dva prozora.
Možda i zato da ne bi došla pod utjecaj kršćanstva.Kad se vratio,našao je na tornju
probijen treći prozor, a na pragu njemu mrski znak križa.
Barbara mu je hrabro priznala da je ona dala učiniti oboje:tri prozora,da je podsjećaju na
tajnu Presvetog Trojstva,a križ,da je podsjeća na otkupljenje.
Otac je pobjesnio od gnjeva i predao je na muke.
Kako je Bog čudesno iscijelio njezine rane, otac ju je ponovo predao sucima i sam je
ubio vlastitom rukom.
Neki misle da je, po svoj prilici,poginula za svoju vjeru god.306. A iz mučeničke smrti
i sv. barbare i toliko drugih mučenika izrastao je život i snaga duha koja nadvladava
svako progonstvo.Vjerujemo da se pobožni kršćanski osjećaj ne vara zazivajući u pomoć
svetu Barbaru.U likovnoj umjetnosti ovjekovječio je sveticu prekrasnom slikom
H.Holbein starij

(Jednog dana u frizerskom salonu ,,Kod zelenookog pijetla)

Kokoš:-Dobar dan vlasniku ovog lijepog salona!
Ja bih htijela frizuru kakvu ima Madonna.
Tu malo kovrča,tu ravno pa na stranu,
to je sad ,čujem,moderno u Milanu!
Frizer:-Dobar dan!dobar dan!
Nema ništa teže od frizerske struke,
no prepustite sad sve u moje ruke.
Ja znam što pristaje lavljim milostivama,
a imam iskustva i s konjskim grivama.
Sredit ćemo to vaše perje na glavi,
bit ćete najljepša u gradu na Savi.
Kokoš:-Napokon,pravi frizer!
A već sam izgubila nadu
da ću takvog pronaći u gradu.
Frizer:-Ako dobro vidim,a još nisam slijep,
vama bi savršeno pristajao rep!
Kokoš:-Ah,samo ne rep,tako vam škarica.
S konjskim repom izgledam ko starica.
Frizer:-A dvije-tri pletenice s mašnom od svile?
Kokoš:Pa to je frizura za krokodile!!!
Frizer:-A konjski repovi i pletenice u nizu?
To je sad modni hit u Parizu.
Kokoš:-Ne predlažite mi,molim vas,frizure za
ptice.
Ja znam što meni pristaje uz lice.
Frizer:-A da obojite kosu?U sivo pa na točke....
Kokoš:Čujte,vi ste frizer za stare kvočke!
Frizer:-Oprostite,ako smijem primijetiti,
vi ste mene došli raspametiti.
Moje se strpljenje ne može platiti!
Mogu vam još jedino šiške skratiti.
Kokoš:-Ne šiške!Šiške mi ne dirajte,
samo ih blago prema gore natapirajte.
Frizer:-U redu!Mušterija je uvijek u pravu.
Šiške su,uostalom,važne za glavu.
S takvim šiškama i šeširom od tvida
bili biste prva kokoš Madrida.
Kokoš:-Ma kakav Madrid,kakva korida.
Ja vam ne nosim šešire od tvida,
nego od krzna srebrne kune
s perom iz repa zelene žune.
Frizer:-E,vidite!S takvim šeširima u Bombaju
samo se ćelave kokoši gombaju.
Dugokose nose frizure-san,
koje im služe ko kišobran.
Kokoš:-Što?Kišobran-frizura
za dugokose milostive!?
Vi ste se,vidim,najeli lude gljive.
Frizer:-Ali,madam,te su frizure izdržljive i trajne,
i baš takve se nose u okolici Rajne.
Za njima luduju od Rima do Like,
od Novog Zagreba sve do Kostarike.
To vam je prava frizura-san!
Malo frizura,malo kišobran.
Kokoš:-Ako je tako,zaslužili ste kolače!
Brzo,dajte uvijače!!!
Odsad ne izlazim iz stana
bez frizure-kišobrana.


Nada Zidar-Bogadi

Zagledao se jedan kompjuter
u jednu kompjutericu mladu,
razmekšao se kao puter
i odmah se posvetio radu,
otkucao je program sav
u jedan dah,u jedan hip,
stao je sav u jedan čip;
napisao je:YOU I LOVE!

Kompjuterica se istog časa
zacrvenjela u ekranu
i rekla sasvim hladnog glasa:
-Emocije na jednu stranu,
točnost na drugu!Jedna greška
potkrala vam se,vrlo teška,
primijetila sam,odmah nju;
treba napisati:I LOVE YOU!

Kompjuter tad je sav zanijemio,
redoslijed odmah je promijenio
i otkucao još jedan pojam
da popravi taj loši dojam,
napisao je krijuć plač:
I LOVE YOU,HONEY,VERY MUCH
Dodao je u istom trenu:
-Ja bih vas htio uzet za ženu!

Kompjuterica udahnu zrak
i reče:-Da li vi to brak
nudite meni,dragi LX,
ili je možda to opet kiks.
Kompjuter reče:-Nudim, nudim,
danima zbog vas samo ludim.

Kompjuterica reče:-Honey,
pristajem,al od sada mani
pića se,društva,cigareta,
zapravo svega što mi smeta,
je li ti jasno ili ne?
Kod mene mile-lale nema!
Pogotovo,iz svog sistema
kompjuterice druge sve
izbriši-njih je velik broj-
samo ja bit ću program tvoj!

Kompjuter šapnu:-Što je, tu je,
i odmah brzo brisat poče
sumnjive neke tanke ploče,
i u tom trenu nesta struje.

Luko Paljetak

Dakle gdje sam ono stala:dan je prekrasan.
Sunce je pružilo svoje zrake,kao da me želi zagrliti i izmamiti me
iz svakodnevnice.Smješkom svojim kao da mi šapuće:otvori prozor.
Pohrlila sam ka prozoru,otvorila ga širom i duboko udahnula.
Pogled na rječicu Mirnu uzburkao je moje misli i počela sam sjetno razmišljati
o svojoj jedinoj i pravoj ljubavi.
Ah,ta ljubav još uvijek je ima prepuno moje srce.
Tolikosam ga voljela,ali da ne mislite da ga još uvijek ne volim,
onda ste se prevarili.
Volim ga istim žarom kao nekad i sada.
Plave oči kao more duboko,palile su i žarile moje tijelo,kao sunce što mi se smiješi.
Te snažne ruke što su me grlile i danas imaju svoju istu jačinu.
Pogled mi je govorio sve jer riječi su bile suvišne.
Toliko su navrla sijećanja da nisam primjetila ptičicu što je uletjela kroz otvoren prozor.
Ma zamislite kao da je slutila moje misli i sletjela ravno na sliku mog plavokosog muškarca.
Moje srce kuca sto na sat,a ponekad mi se čini da će puknuti od prevelike ljubavi.
Toliko ga volim da ni sama neznam koliko je veliko moje srce.
Pogled od kojeg sam se topila kao što se snijeg topi na suncu,gleda me i danas istim žarom i željom.Ne to nije moguće,nisam čula korake što su se približavali i ruke što su me
obgrlile oko struka,sad su bile jače nego ikada.
To je bio on,on moja najveća ljubav.
Volim te ljubavi moja.