BW

utorak, 20.12.2005.

CESTA

Otišla sam ujutro kao i obično u 8 sati,pošto vozim školarku u školu.U autu hladno,cesta sva u rupama,zaobilazim ja ali nemam više kud,jedino da veslam po rijeci M.Rijeka teče svojim tokom i ne smeta joj hladnoća.Patke imaju svoj ritual,a mene nešto svaki put strese kad ih vidim na toj hladnoći.Sva izdrmana od rupa dolazim na glavnu cestu i kažem:fala ti bože!Preporodila sam se.Odlazim u spežu,malo protulumarim po gradu,posjetim moju Miri da vidim ima li novina u njenom butiku.Malo pročavrljamo i ja nastavljam put prema cesti punoj rupa.Vračam se ja kući kad gle....opa,božično iznenađenje. Nemogu vjerovat,gradonačelnik se ipak smilovao i poslao kamione da nam nasipaju cestu,da zatrpaju te rupe.Nakon svih poziva i peticija on se ipak udostojio da se sjeti nas stanara iz ptičjeg rezervata.Dali on uopće zna gdje je ta cesta?? Mislim da ne.No to uopće nije ni važno,važno je ljudi moji da sada možete doći kod mene u posjetu i nećete voziti po rupama .Mislila sam da će i valjak doći da to utisne dublje da ipak malo duže potraje,no od valjka ni v.Ja se ipak veselim pa makar i na kratko samo zato da moje jutro ne počinje s onom ružnom psovkom...(bem ti cestu i tko ju je izmislio.)Sva se zgrozim kad izgovorim rano ujutro tu psovku.Moja Mini što sjedi u autu samo me ružno pogleda i zacmolji ustima,a meni kosa u zraku,još kad iz suprotnig smjera po drndavoj cesti dolazi auto,a u autu(starčić)razmahao se kao da ga ja moram vidjeti...ta nije on meni nitko. E,svakakvih ljudi ima,kažeš im:dobro jutro,a oni misle da im kažeš...(baš si cool!!) Ma...vidim ja njega ali čemu,zašto da ga primječujem ta što si on (starčić) umišlja.Još uvijek sam fina i pristojna samo neznam do kada???.Opče me rupe na cesti ali opči me i (starčić) što maše.Pitam se,pitam kad će prestat sa mahanjem .

- 19:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #