Bako moja pogrbljena,
Po liticama što se vereš,
Iz pregače zemlju stereš-
Izmeđ drača i kamena
Koji krumpir da ubereš
Božjom voljom za vremena!
Bako moja,za vrelina
Koja prtiš uzdišući,
Klecajući,posrćući,
Bure vode iz daljina
Svojoj kozi,svojoj kući
I-grančici ružmarina!
Bako moja,na vrleti
Kojoj cijeli vijek proteče
Ko bez jutra trudno veče...
Mirno li ćeš umrijeti,
A preda te na daleče
Nikola će izić sveti.
... ...
Velebitskoj tu na hridi
Nestat će nam opet krova;
Tek će bura tad da bridi
Vrh kamena pravjekova
Po grdnoj joj piramidi.
Silvije Strahimir Kranjčević
|
UTORAK 29.11.05.
Danas mi se digla para. Da mu zakrpam rupu na radnoj tuti. Čovječe nisam ti ja stara singerica. Nebi krpala i štopala ni sebi, a kamoli tebi. Kupi mašinu, pa ću krpati, štopati i šivati. Totalno sam u bedu radi rupe na rukavu. Nakon rupe na rukavu oraspoložila me Sanja sa svojim što kuhati? Sarmeeeee!!!! Večeras i A.kuha sarmeeeee!!!!
|
5 rukohvata nježnosti
4 zagrljaja
10 žlica slatkih poljubaca
12 rečenica slatkih riječi
3 vreća igranja s a tatom
5 šalica rastopljenih baka
2 žlice djedovih tepanja
1 pjesmica ili priča
prstohvat škakljanja i
osmijesi po želji
Sve dobro izmiješati i davati djetetu da pije tri do pet puta na dan
|
Neki je student,jedinac,ovako opisao svoje roditelje
Htio sam mlijeka-dali su mi dudu.
Htio sam roditelje-dali su mi igračke.
Htio sam govoriti-dali su mi televiziju.
Htio sam učiti-dali su mi svjedodžbe.
Htio sam misliti-dali su mi znanje.
Htio sam opći pogled-dali su mi idejicu.
Htio sam biti slobodan-dali su mi disciplinu.
Htio sam profesiju-dali su mi radno mjesto.
Htio sam slobodu-dali su mi motocikl.
Htio sam sreću-dali su mi novac.
Htio sam smisao-dali su mi karijeru.
Htio sam nadu-dobio sam strah.
Htio sam se promijeniti na bolje-dobio sam sažaljenje.
Htio sam sestru-dali su mi komfor.
Htio sam živjeti u punini-dali su mi prazninu.
Svako biće dolazi k roditeljima kao dar i pita ih :Što mi možete vi dati?
Odgojna je zadaća teška. Kako ispuniti traženja mladog bića? Roditelji,veliki ste stvaraoci u odgoju!
|
Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas.I premda su s vama ne pripadaju vama.Možete im dati svoju ljubav,ali ne i svoje misli,jer ona imaju vlastite misli.Možete okućiti njihova tijela,ali ne njihove duše jer, njihove duše borave u kući od sutra koju vi ne možete posijetiti, čak ni u svojim snovima.Možete se upinjati da budete kao oni.Ali ne tražite od njih da budu poput vas.Jer,život ne ide unatrag,niti ostaje na prekjučer.Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i On vas napinje svojom snagom da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.Neka vaša napetost u Strijelčevoj ruci bude za sreću;Jer,kao što On ljubi strijelu koja leti,Isto tako ljubi i luk koji miruje.
|