tata je ipak omogućio svom debelom, rumenom, brkatom sinčeku Grgi da nastavi pisat svoj supersonični blogić koji mu je jedina veza sa gradskim životom. brdo je procvjetalo, peče se rakija, udara se po kulenovoj seki... svi su čili, vedri, veseli i debeli...

FALA TI TATA ŠTO SI MI TO PRIJUŠTIO, OMOGUĆIO... PODARIJO... kompjuter radi ko švicarski sir...

budući da je cijelo selo na nogama, ma šta selo? CIJELO BRDO! žene kuhaju u veselju, mlade djevojke od uzbuđenosti i sreće se bacile na mužnju krava, ja još nisam došao sebi... tjekom ovog ili idućeg dana očekujte konkretnije postove. ovo je samo obavjest da je sve isto ko i prije. a prije se išlo i na more!!!

moja cura Mara (da da, imam sad i curu) od sreće kada je čula da je kompjuter stigao u selo se odmah.. taj tren... iste sekunde, bacila na kolektivno peglanje. toliko je bila izbezumljena da je čak prepeglala i svježe opeglane lače na tregere, plavu radničku košulju...
fala ti maro... baš bi te karo... (no budući da mi je tek 31. godina pričekat ću dok se ne vjenčamo)

SVE VAS VOLIM, SELJAČINE MOJE... pusa za Hrvatsku Seljačku Stranku, i za Hrvatsku Čisto Seljačku Stranku!!!

HA HA HA GROK GROK... HA HA GROK...