Brat magarac
Nova svitanja
Našao sam se u razmišljanju: što mi donosi sutra? Sutra je dan koji još nije napisan, dan koji ovisi o meni, ali i o Bogu, jer iznad svega Bog drži konce u svojim rukama. A ja se borim sam sa sobom i tražim neku slamku za koju bi se uhvatio da ne razočaram sebe i druge.
Kuda sam uopće krenuo i kuda želim stići, ili želim li beskrajno putovati. Baš kao da tražim neka nova svitanja, neku novu snagu koja bi mi dala ustrajnost i postojanost.
Osjećam se poput nasukanog broda, a remorkeri me ne dohvaćaju. Stojim i tražim kompas i molim se da naiđe živa voda koju donosi jedino Bog, da mi pokaže izlaz iz ove duhovne pustinje u kojoj oaze nema na vidiku.
Ali opet, sve bi možda bilo i teže da nije došla ona i pružila mi svoju ruku. Uvijek u pravom trenutku, ni trunke prerano, Bog učini neko čudo pa pošalje svog anđela da mi osvijetli traženje.
I vjerujem da ću pronaći svjetionik koji će me opet dovesti na put iskrene vjere, jer klica vjere u meni nije nestala, samo čeka da proklija.
Nova svitanja me čekaju, ona su predokus novog početka, nove nade i istinske pobjede.
