Brat magarac
Put srca
Postoji jedan put koji vodi od središta vlastitog srca prema drugim ljudima.
To je put kojim smo svi pozvani koračati. Život je misterij, ali taj misterij je ujedno igra, igra na koju smo pozvani da je prihvatimo poput djece... Stojimo na vlastitm putevima koji su često egoistični i zaboravljamo druge, one koji nas okružuju, koji nam obogaćuju ovaj život.
Želim putovati novim prostranstvima, tamo gdje još nitko nije kročio, želim naučiti ljubiti iskreno, želim da dobrota u ljudima pobijedi. Možda smo previše naviknuti na teške situacije, ali one su na izgradnju. U vatri se rađa nova snaga. Ali to nije vatra koja uništava, nego koja pročišćava.
Krenuti putem kojeg nema zahtjeva snagu, ali donosi plod za život vječni.
To je put kojim se treba usuditi kročiti, a jednostavno rečeno nazvao bih ga put srca. Koračajući tim putem učimo kako ljubiti i kako biti ljubljen.
Praznina
Kako sve uvijek ispadne nekako neočekivano. Stajao sam ispod zvjezdanog neba očekujući čaroliju, a sve što sam dobio bio je mrak...
I bilo mi je teško ostati sa spoznajom da padam i kada se želim dizati, da sam uvijek na pola puta i da nikad ne mogu napraviti korak koji donosi odmor duši koja je stara.
I gdje da nađem svoju mudrost, gdje da počnem tražiti kada uvijek razočaram sam sebe?
Tražim nešto što nije moguće naći. Tražim sebe, a sebe sam negdje na putu izgubio. I onda se povlačim, pa ispada da mi nije stalo do ljudi. A stalo mi je, mnogo, posebno do onih anđela koje mogu nazivati svojim prijateljima. Nije lako izgubiti svoju nit vodilju...
Sjedim i osjećam prazninu... Prazninu koja ne obećava ništa, a koja mnogo uzima... Ali duša je opet u Božjim rukama. Samo tamo ona preživljava...
Sloboda
Prijatelju moj, živjeti nije ništa novo. Ali svaki dan umirati i ponovo se rađati? E, tu se prepoznaje karakter, tu se prepoznaje tražitelj istine. Jeste li ikad pokušali pobjeći od nekih ljudi, pa ste shvatili da bježite sami od sebe, od svoje krive percepcije? Najlakše je okrenuti leđa i zbrisati. I sam sam često pomišljao da dam petama vjetra. Ali, čovjek se ne prepoznaje u nečemu što započinje, veličina čovjeka se očituje u onome što on završi.
Možda je ponekad teško svakog jutra ustajati, možda je teško biti dosljedan,
ispuniti očekivanja koja su nerealna, svakome odgovarati. Ali znam što nije teško. Nije teško prepustiti se slobodi. I u toj slobodi nije teško prepoznati Stvoritelja. U toj slobodi moramo prigrliti vjeru. Ne kao onu koja nas sputava i zarobljava, nego kao onu koja nam daje da participiramo na Bitku. Da shvatimo da smo djeca jednog stvaranja, stvaranja koje svoj izvor ima u ljubavi, a Bog je ljubav.
