Brat magarac
Srce na dlanu
Pišem ti u ovim noćima koje nemaju kraju, u noćima koje nikako ne nalaze svitanje. Živim u iščekivanju novih kretanja, novog trenutka. A uvijek nekako stojim na mjestu, kao na stanici... Čekam i čekam, a ne krećem. Stojim poput stupa i prečesto gledam u prošlost. Kao da me love neki trenutci koji su davno minuli.
A znaš da sam uvijek nosio srce na dlanu... I prečesto saznavao da je tada najranjivije. No uvijek si me pridizao, Oče, i uvijek si bio blizu.
Nisi nikada dao da posustanem, nikada nisi digao ruke od mene.
I hvala ti na tome.
Danas te molim za dar poniznosti. Da mogu spremno prihvatiti sve što mi život nosi, molim te kao i na početku da budeš uz mene.
Običan post
Gdje ću te naći? U noćima koje nemaju kraja... Tamo gdje zaboravljam što znači živjeti, što znači nadati se... Pitam se ponekad kuda idem? Srce prečesto postaje svjetionik kojeg ne pronalaze brodovi...
Znaš, ipak si ti nešto što vrijedi, nešto što nadilazi običan smisao...
Što da ti pričam, moje riječi nestaju kao što i ti nestaješ baš kada pomislim da si blizu...
Ploviš nekim svojim morima, a ja izgubio veslo kojim sam možda i nekad veslao prema tebi. Stoga koristim jedra i čekam da zapušu novi vjetrovi koji će me možda odvesti do neke pučine gdje ću pronaći smiraj...
I tako to biva. Jedan život, jedna sudbina. I opet te tražim... A brod plovi nebeskim prostranstvima...
