Brat magarac
Da život imamo...
Pogled u daljinu... Što iščekujem? Niti meni nije jasno. Kao da očekujem neke drevne brodove koji će me odvesti do nekih drevnih zemalja. Stojim na obali tražeći smisao ljudske egzistencije. I odgovori su uvijek u svakome od nas, ako se uopće usuđujemo postaviti pitanje. A ponekad kao da odgovori ne postoje, kao da je sve što imamo život. A život jest čudo, iako ga mnogo puta odbacujemo. Kompliciramo stvari, umjesto da budemo jednostavni. I zato dolazimo u konflikte s drugim ljudima. Nitko od nas nema pravo drugome oduzimati slobodu. U toj slobodi se nalazi temelj naše osobe. A slobodni smo jedino ako smo Božji. U Božjim rukama dotičemo pravu slobodu. Život leti kraj nas. Ovaj svijet postoji i bez nas, nismo nužni ovom svijetu. Ali smo nužni Bogu. On zna zašto nas je stavio ovamo. Opet, gledam neke nesretne ljude koji kao da su rođeni da pate. I onda se zapitam... Gdje je smisao, ako ne u Bogu. Nikad brate i sestro nemoj odbaciti čovjeka koji pati, koji je slomljen. On je najviše potreban tvoje ljubavi. I nemojte zaboraviti da Isus nije došao radi katolika!!! Došao je radi ČOVJEKA, svakoga od nas, bili mi katolici, muslimani, protestanti, židovi. Božja ljubav nadilazi naša shvaćanja. Ona se daje da bismo imali život.
22.01.2007. u 15:26 | 11 Komentara | Print | # | ^Veslaj
Gdje se rađa čovjek? Rađa se prije svega u Božjem srcu... Tamo počinje život, život koji ima smisla jer je jedinstven. Zaveslaj na pučinu života. Stavljen si u čamac i sad veslaš. Čamac je tvoj život, svijet je more. Neka tvoja vesla budu ljubav i opraštanje. Znaj da more nije uvijek mirno. Ponekad se dignu oluje, ponekad te more baci iz čamca. Ali bitno je da čuvaš svoje veslo. To veslo može te dovesti do kraja tvog puta koji je početak. I nema kraja tvom putovanju, putuješ, padaš, ustaješ. Ideš dalje i promatraš morske ljepote na putovanju života. I gledajući druge putnike na moru kao da ti sve šapuće o Bogu, o Njegovom nježnom pogledu kojim te prati. Imaš li srca za drugog čovjeka biti ćeš ispunjen, tvoj život će imati divan smisao.
Sv. Franjo je bio poput maslačka. Taj naizgled običan cvijet ima krasnu svrhu.On ne vene nego se preobražava i daje novi život. Tako se i Franjo preobrazio, a Gospodin ga je uzeo u svoje ruke i puhnuo u taj jedinstven maslačak. Rodio se novi red, nova nada... Tako smo i mi postali Božji. Nas je taknuo Franjin cvijet koji i dan danas plovi nebom tražeći novu braću, ljude koji će krenuti putem ljubavi koja vodi u Vječnost. Sve mogu u Ljubavi Božjoj... Neka Vas ta ljubav svakog dana nosi da veslate odvažno! Svi znamo da nije lako, ali Isus naš je rekao da se isplati! Živi i neka tvoj život bude Ljubav.
