Pogled u daljinu... Što iščekujem? Niti meni nije jasno. Kao da očekujem neke drevne brodove koji će me odvesti do nekih drevnih zemalja. Stojim na obali tražeći smisao ljudske egzistencije. I odgovori su uvijek u svakome od nas, ako se uopće usuđujemo postaviti pitanje. A ponekad kao da odgovori ne postoje, kao da je sve što imamo život. A život jest čudo, iako ga mnogo puta odbacujemo. Kompliciramo stvari, umjesto da budemo jednostavni. I zato dolazimo u konflikte s drugim ljudima. Nitko od nas nema pravo drugome oduzimati slobodu. U toj slobodi se nalazi temelj naše osobe. A slobodni smo jedino ako smo Božji. U Božjim rukama dotičemo pravu slobodu. Život leti kraj nas. Ovaj svijet postoji i bez nas, nismo nužni ovom svijetu. Ali smo nužni Bogu. On zna zašto nas je stavio ovamo. Opet, gledam neke nesretne ljude koji kao da su rođeni da pate. I onda se zapitam... Gdje je smisao, ako ne u Bogu. Nikad brate i sestro nemoj odbaciti čovjeka koji pati, koji je slomljen. On je najviše potreban tvoje ljubavi. I nemojte zaboraviti da Isus nije došao radi katolika!!! Došao je radi ČOVJEKA, svakoga od nas, bili mi katolici, muslimani, protestanti, židovi. Božja ljubav nadilazi naša shvaćanja. Ona se daje da bismo imali život.
Post je objavljen 22.01.2007. u 15:26 sati.