Brat magarac
Prijatelj
Kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti! Gospodin mi je podario tako divnu braću i sestre. Mali anđeli koji me okružuju. I znam da ne moram putovati sam... Divno je znati da postoje ljudi na koje se možeš osloniti, ljudi na čija ramena možeš spustiti svoju glavu i bezbrižno se odmoriti. Ljudi u kojima ponekad nalazimo utočište.
Budimo kao djeca jer tako ćemo najlakše primiti Kraljevstvo Nebesko. Djeca su nevina, spokojna, ona su odraz Božje ljepote. O kad bismo svi Boga shvaćali tako jednostavno kao djeca davno bismo ga spoznali. A kad malo bolje razmislim i nije toliko bitno spoznati Boga. Bitno je upoznati ga. Jedino ako smo upoznali Boga, možemo biti vjerodostojni svjedoci.
Treba početi sa sobom i od sebe. Franjo se povlači u špilju i susreće Boga. Sa Bogom postaje jedno! Kakva divna simbioza. Zatim on kreće u svoje bratstvo. On je primjer manjoj braći kako živjeti malenost. On je taj krasan crvić, najljepši crvć koji je ikad živio. Kako često zaboravljamo poniznost. Nosom paramo oblake, a zaboravljamo da se istinska sreća nalazi u malenosti i siromaštvu. Franjo djeluje i među ljudima. Nosi im Isusa Krista, pravog, siromašnog i jedinstvenog, Sina Božjega, ali prije svega prijatelja!
I mi franjevci današnjeg vremena pozvani smo nositi Krista u svaki kutak ovog svijeta, svakom stvorenju. Ne riječima, već djelima. Djelima koja moraju biti plod ljubavi. Bez ljubavi nema ničeg. Ljubav se otkriva u našem srcu, ljubav koju je davno u nas usadio Bog. Ta ljubav ne smije biti sebična. Ona se mora davati, svakog dana, sve više i više...
Glasnici
Kako je lijepo biti okružen dobrim ljudima. Ti ljudi su pravi Božji dar. Sve više shvaćam važnost braće i sestara. Nitko od nas nije sam, oko nas su ljudi koji su darovani baš nama. Bog stvara čovjeka za ljubav, ne za mržnju. I ponajviše sam zahvalan u ovim trenucima na jednom anđelu kojeg je sam Bog poslao u moj svijet. U najtamnijim vremenima, koja su Bogu hvala iza mene, taj anđeo je unosio u moj život svijetlo. I znam da je molio za mene cijelo to vrijeme. Ma ljudi su anđeli, samo što si često režu krila.
Isus je najveći. Dozvolimo mu da nas nosi pustinjom ovog svijeta. Pa On je oaza, oaza žive vode. Nema nam života bez Njega, u Njemu se nalazi život koji je slobodan. Tata nas čeka da dođemo u život. Tražeći Boga možemo naći čovjeka, a taj čovjek može postati putokaz prema Bogu.
Ponekad treba pasti. U padu se nalazi snaga za ponovni uspon. A tamo na vrhu prema kojem svi idemo čeka nas Gospodin. Tamo ćemo donijeti zastavu svog života.
Uvijek se radujte jer u radosti se nalazi snaga. A snaga nam je potrebna za ovaj život. Iznad svega, braćo moja budimo svijetlo u ovome svijetu. Budimo glasnici ljubavi Božje. Neka ta ljubav po nama bude vidljiva u ovom svijetu...
Hodati
Jednostavno je postalo preteško. Nisam više mogao ništa. Odustao sam sam od sebe. Shvatio sam koliko sam nemoćan i da sam ne mogu ništa. U tim trenucima predao sam se Bogu. Cijeloga sebe sam stavio u Njegove ruke. Prije toga nisam spavao, plakao sam, bio sam slomljen. Ali ono zrnce vjere u Gospodina me održalo i Bog je sve okrenuo u dobro.
Napravio je predivan zahvat u mom životu. Opet... I shvatio sam koliko sam potreban Isusa, potreban sam ga cijelim svojim bićem jer samo u Njemu nalazim smisao. Isus je moj put. Ponekad mi je teško, ali znam da svaki dan mora biti novo obraćenje, svakog dana moram hodati za Isusa. I ljubiti bez zadrške, svakog čovjeka, i biti tu za druge. Davati se cijeli. Ne želim živjeti sebi! Želim živjeti Bogu, jer samo je u Bogu naš smisao.
Franjo je bio sjajna zvijezda koja još i danas svijetli na našem putu da lakše možemo upoznavati Boga. Hodajući Franjinim stazama, sigurno nećemo zalutati. Franjo nas ljubi. Taj Kristov maleni shvatio je istinske vrijednosti života. Shvatio je da se sreća nalazi u drugom čovjeku i u Bogu. U svemu je želio biti sličan Kristu. Gorjelo je Nebo kada je odlazio svom Bogu.
Nosim vas u srcu. Sve vas, braćo moja i sestre...
