Kako je lijepo biti okružen dobrim ljudima. Ti ljudi su pravi Božji dar. Sve više shvaćam važnost braće i sestara. Nitko od nas nije sam, oko nas su ljudi koji su darovani baš nama. Bog stvara čovjeka za ljubav, ne za mržnju. I ponajviše sam zahvalan u ovim trenucima na jednom anđelu kojeg je sam Bog poslao u moj svijet. U najtamnijim vremenima, koja su Bogu hvala iza mene, taj anđeo je unosio u moj život svijetlo. I znam da je molio za mene cijelo to vrijeme. Ma ljudi su anđeli, samo što si često režu krila.
Isus je najveći. Dozvolimo mu da nas nosi pustinjom ovog svijeta. Pa On je oaza, oaza žive vode. Nema nam života bez Njega, u Njemu se nalazi život koji je slobodan. Tata nas čeka da dođemo u život. Tražeći Boga možemo naći čovjeka, a taj čovjek može postati putokaz prema Bogu.
Ponekad treba pasti. U padu se nalazi snaga za ponovni uspon. A tamo na vrhu prema kojem svi idemo čeka nas Gospodin. Tamo ćemo donijeti zastavu svog života.
Uvijek se radujte jer u radosti se nalazi snaga. A snaga nam je potrebna za ovaj život. Iznad svega, braćo moja budimo svijetlo u ovome svijetu. Budimo glasnici ljubavi Božje. Neka ta ljubav po nama bude vidljiva u ovom svijetu...
Post je objavljen 09.10.2006. u 14:43 sati.