Jednostavno je postalo preteško. Nisam više mogao ništa. Odustao sam sam od sebe. Shvatio sam koliko sam nemoćan i da sam ne mogu ništa. U tim trenucima predao sam se Bogu. Cijeloga sebe sam stavio u Njegove ruke. Prije toga nisam spavao, plakao sam, bio sam slomljen. Ali ono zrnce vjere u Gospodina me održalo i Bog je sve okrenuo u dobro.
Napravio je predivan zahvat u mom životu. Opet... I shvatio sam koliko sam potreban Isusa, potreban sam ga cijelim svojim bićem jer samo u Njemu nalazim smisao. Isus je moj put. Ponekad mi je teško, ali znam da svaki dan mora biti novo obraćenje, svakog dana moram hodati za Isusa. I ljubiti bez zadrške, svakog čovjeka, i biti tu za druge. Davati se cijeli. Ne želim živjeti sebi! Želim živjeti Bogu, jer samo je u Bogu naš smisao.
Franjo je bio sjajna zvijezda koja još i danas svijetli na našem putu da lakše možemo upoznavati Boga. Hodajući Franjinim stazama, sigurno nećemo zalutati. Franjo nas ljubi. Taj Kristov maleni shvatio je istinske vrijednosti života. Shvatio je da se sreća nalazi u drugom čovjeku i u Bogu. U svemu je želio biti sličan Kristu. Gorjelo je Nebo kada je odlazio svom Bogu.
Nosim vas u srcu. Sve vas, braćo moja i sestre...
Post je objavljen 03.10.2006. u 22:03 sati.