Brat magarac
Prijatelj
Kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti! Gospodin mi je podario tako divnu braću i sestre. Mali anđeli koji me okružuju. I znam da ne moram putovati sam... Divno je znati da postoje ljudi na koje se možeš osloniti, ljudi na čija ramena možeš spustiti svoju glavu i bezbrižno se odmoriti. Ljudi u kojima ponekad nalazimo utočište.
Budimo kao djeca jer tako ćemo najlakše primiti Kraljevstvo Nebesko. Djeca su nevina, spokojna, ona su odraz Božje ljepote. O kad bismo svi Boga shvaćali tako jednostavno kao djeca davno bismo ga spoznali. A kad malo bolje razmislim i nije toliko bitno spoznati Boga. Bitno je upoznati ga. Jedino ako smo upoznali Boga, možemo biti vjerodostojni svjedoci.
Treba početi sa sobom i od sebe. Franjo se povlači u špilju i susreće Boga. Sa Bogom postaje jedno! Kakva divna simbioza. Zatim on kreće u svoje bratstvo. On je primjer manjoj braći kako živjeti malenost. On je taj krasan crvić, najljepši crvć koji je ikad živio. Kako često zaboravljamo poniznost. Nosom paramo oblake, a zaboravljamo da se istinska sreća nalazi u malenosti i siromaštvu. Franjo djeluje i među ljudima. Nosi im Isusa Krista, pravog, siromašnog i jedinstvenog, Sina Božjega, ali prije svega prijatelja!
I mi franjevci današnjeg vremena pozvani smo nositi Krista u svaki kutak ovog svijeta, svakom stvorenju. Ne riječima, već djelima. Djelima koja moraju biti plod ljubavi. Bez ljubavi nema ničeg. Ljubav se otkriva u našem srcu, ljubav koju je davno u nas usadio Bog. Ta ljubav ne smije biti sebična. Ona se mora davati, svakog dana, sve više i više...
