Brat magarac
Zašto živjeti
Znate, postoje oko nas ljudi koji nas trebaju. Ljudi kojima život bez nas ne bi bio isti. Čovjek u svojoj biti teži za drugim čovjekom. Možemo razmišljati o ovom svijetu kao o lošem mjestu, ali on to nije. Ovaj svijet je Božji dar, naš edenski vrt. Mi smo ti koji su porezali biljke, poubijali životinje, izgubili bit življenja. A bit življenja je biti čovjek. Biti ovdje za druge ljude. Ne živjeti samo za sebe. Nego za Njega i njih. Svi mi često padamo na putu, a dovoljna nam je jedna riječ, jedan osmijeh, i mi se dižemo. Prijatelji su poput zvijezda, to svi znamo. A upravo u najtamnijoj noći zvijezde najjače sjaje. Moji prijatelji su moja sreća, moji prijatelji mene oblikuju kao čovjeka. I znam da kroz njih djeluje Isus.
Kako je bila divna spoznaja da postoje pravi prijatelji! Promijenilo me to. Počeo sam ovaj svijet gledati drugačijim očima. Besmislenost je nestala. Ostao je mir i sigurnost.
Gospodin mi je poklonio i braću i sestre framaše. Upravo je frama bila moje utočište, moja kapelica u kojoj sam više ili manje susretao Isusa. Odlučio sam postati glina i dati se u ruke najvećem umjetniku koji postoji da me oblikuje. Dragome Bogu. Ovo djelo koje Bog čini meni nikad neće biti dovršeno, uvijek će se moći nadodati neki detalj, neke stvari se popraviti.
A živim za Njega i za njih. Za ljude. Za sve. Jer ljubav je neslomljiva. Ona ostaje i kad sve nestane. Ljubav je Bog, a za Boga se isplati živjeti.
