Majkice moja draga, najdraza, volim te najvise na svijetu!

Znam ja da ti znas da se ja ne brinem bezveze, i da razlozi za moju
zabrinutost postoje, samo ih ti pokusavas sakriti ne bi li meni bilo lakse.
Ali znas i sama da mi takve stvari ne mozes sakriti i da se ne mozes
jako uspjesno pretvarati da je sve u redu ...

Vjeruj mi da bi mi zapravo bilo puno lakse da mi umjesto
"pretvaranja-da-je-sve-u-redu" kazes da razmisljas o tome kako
sprijeciti razbuktavanje depresije ... jer ti tvoji simptomi, pospanost,
losi snovi, poremecaj ritma spavanja, bezvoljnost i pocetak prekida
komunikacije s ostalim ljudima su najocitiji znak da opet ulazis u neku
(mozda sezonsku) fazu depresije.


Ja te molim da pocnes raditi na izljecenju prije nego sto se stanje
pogorsa. Molim te, nemoj cekati da ti se nakupi toliko negativnih misli
da moras ici u bolnicu ili provoditi dane i dane u komatoznom stanju,
zatvorena u kuci i prepuna tjeskoba i strahova od svega.

Sad si jos uvijek dovoljno dobro da analiziras samu sebe objektivno i da
si priznas da se problem depresije vraca.
Molim te, nemoj gubiti vrijeme na samozavaravanje. ZNAS da je depresija
poremecaj ravnoteze kemijskih spojeva u tvom organizmu, a ne tvoj
karakter ili tvoj pogled na zivot.
Isto tako znas jako dobro da fizioloski simptomi depresije NE PROLAZE
sami od sebe, znas da si moras pomoci ljekovima, prepisanima od strane
strucne osobe.
Mozes li prihvatiti ideju da je tvoj egzistencijalni pesimizam
prouzrokovan kemijskim putem?

Ja bih jako zeljela da ti ne izbjegavas razgovor sa mnom na ovu temu,
kad se budemo culi telefonom. Problemi se uvijek mogu rijesiti, a prvi je korak da covjek sam sebi
prizna da postoje.

Ja te stvarno jako volim.