Dragi moji mostarci,

nedavno sam sa kćerkom bila u Mostaru da vidimo stare prijatelje (prije svega), da vidimo obnovljeni stari most i da upoznam novu prijateljicu baš s ovog foruma ...hvala internetu na tome kako spaja nepoznate ljude

Silazeći s brda u grad, prvo smo primjetili jednu veliku građevinu kao novu vizuru grada...prvo je ličila na vitki minaret neke džamije...poslije shvatih da je to novoizgrađena crkva na bulevaru...pa šta je ovo, miša mu, nije bila ovolika kako je pamtim...ona stara je bila dovoljno velika da uvijek iz tetkinog stana na Tepi vidim koliko je sati...

Onda sam vidjela i taj križ na Humu kojeg nikad prije nije bilo...

Džamije su ostale na istim gabaritima, ne znam da sam baš vidjela neku novu osim starih obnovljenih...

Ali vizuri grada nedostaje još nešto staro...s lijeve strane je uvijek bila vidljiva, na brdu, pravoslavna crkva...nema više ni groblja...

Nemojte mi sad o tome tko je prvi počeo...bilo i neponovilo se...ali kad se već tako obnavlja jedan grad (govorim o arhitekturi), red bi bio da se i taj jedan prepoznatljiv simbol grada obnovi...

Da li obnova starih simbola podrazumijeva i obnovu među ljudima? Željela bih to svim srcem...vrijeme je da se stvari počnu mijenjati, da Mostar opet bude što je bio-grad gdje nije bilo podjela, gdje su mostovi spajali obale (a ne sad nasilu ljude)... gdje je opstajao saransak uz češnjak, karpuza uz lubenicu, krtola uz krompir...bilo je bitnije kako pojest sve to, nego kako će ko nazvat dotičnu namirnicu...kako u ljetne večeri "maznuti" tu istu karpuzu/lubenicu zaspalom čuvaru ispod glave na Tepi da se ima šta odnijeti na Bunu kad se krene onim autobusom na kat/sprat...ma vidi jada, sad moram pisati dvojezično, a impulsi idu...ko će meni platit ove utrošene impulse,a ???