Na današnji dan, pri 20 godin, umra je moj otac.
Ni dočeka da za koji dan povede svoju jedinu unuku u prvi razred.
Evo je odrasle, došla iz daleka, naučila je svirat njegovu omiljenu pismu...
Nekada sam i ja volio plavo cvijeće,
u samoći snivao sam snove sreće,
a kada me moja draga zasu vrelim poljupcima,
protkao sam kose njene plavim cvjetovima.
Ali jednom našu ljubav pokri tama,
u naručju drugog bješe moja draga
cvjetovima i tad bjehu okićene kose njene.
Otad više ja ne volim plavo cvijeće
Nadan se da je čuje…da čuje i sve druge izgovorene riči kojima ga spominjemo…da čuje i one neizgovorene, skrivene u srcima…
Dragi moj tata…volin te
|