nedjelja, 27.08.2006.
Kako iskoristiti životne šanse za uspjeh ???
Posljednih dana radim bjesomučno ostavši sam u moru osobnosti,
problema i nebrojeno mnogo želja i očekivanja uperenih u mene. Stoga isprika ako sam malo zaribao sa boxerworldom,sory. Da li ste imali ikad onaj osječaj da je to to životna šansa za uspjeh , napredak u poslu ili životu ? Ali kako iskoristiti tu šansu na pravilan i sebi dobar i kvalitetan način? Jučer sam imao taj osjećaj da je to bilo to,sad u iščekivanju rezultata analiziram svaku sekundu i stavljam ih na vagu ( lijevi tas dobro desno loše učinjeno).Nikako se nemogu oteti dojmu da iako kvalitetno radimo i dajemo sve od sebe moramo u takvim momentima biti 150% sretnici , isto tako mi se čini da sav trud , htjenje i kvaliteta prolaze samo zbog nekakvih sitnica koje u tim momentima niti ne primjećujem. Onda se s pravom zapitam da li sam glup ili samo se moram roditi pod sretnom zvijezdom ??? Ali u životu moramo misliti uvijek samo pozitivno i nadati se da naših 5 minuta uvijek moraju stići pa makar ... Sjetih se predivne pjesmice iz Monty Paytona "uvijek gledaj u svijetlu stranu života"... |
četvrtak, 17.08.2006.
razgovarati sam sa sobom ludost ili ne???
Počeo sam si postavljati ovo pitanje kad shvatih da ima i onih ljudi na ovom svijetu koji to smatraju ludosti ili neprimjerenom reakcijom normalnog čovjeka.Da, ja razgovaram sam sa sobom !!! kad god osjetim potrebu za razmatranje određene teme ili problema koji je pred mene postavi život.Iako ne razgovaram sa sobom na glas ipak itekako raspravljam i razmatram svaki pogled na problem ili svaku posljedicu koja može proisteći iz akcije ili reakcije na vanjsku pobudu.Pomalo zvuči komplicirano ali meni pomaže da odluke koje donosim u svom životu ipak imaju dovoljnu dozu razmatranja i razmišljanja i da osjetim pomalo i sigurnim kad se pojave posljedice tih istih akcija ili reakcija.Ipak jako sam razočaran kad sam od kolege dobio hladan tuš u vidu podrugivanja odnosno omalovažavanja mog odnosa sa samim sobom( egoizam , dobar ili loš ??).Da li smo svijesni kakav je odnos između unutarnjeg i vanjskog ja i da li si možemo dozvoliti kritku tuđeg odnosa? Zar je tako teško prihvaćati stvari onakve kakve su bez dodataka da bi ih lakše prihvatili?
Ipak dozvolit ću da me gledaju kao luđaka ali ću uvijek živjeti po načelu koji mi olakšava život na ovom svijetu,što bi rekla jedna moja virtualna frendica votafak? ...penso positivo e senso vivo e senso vivo.... |
petak, 04.08.2006.
egoizam
|
već neko vrijeme me smeta da mi se prigovara da sam egoist , da mi je ego veći od ...
sam pojam voljeti sebe je pomalo paradoksalan jer se u njemu izjednačava subjekt koji voli s objektom koji je voljen. kod egoizma (samoljubavi) osoba uspostavlja unutrašnju relaciju između onog djelića sebe koji je voljen. velika većina psihoanalitičara smatra da urođena ljubav ne postoji nego da je egoizam rezultat razvoja psihičkih struktura. ja smatram ponajviše sebe kao krivca što me netko vidi kao egoistu jer sam dozvolio da slika o meni dobije taj prizvuk. moraš biti dovoljno koncertriran da slika o tebi uvijek dobije onaj u svemu umjereni prizvuk koji odgovara svima. ipak ponosim se da sam u stanju i mogućnosti da volim , još ću morati poraditi na svojoj koncentraciji , čovjek mora učiti cijeli svoj život.jedno je sigurno i dalje ću jednako voljeti sebe kao i svoje najbliže, ali ću voljeti i one koji su mi dragi.mržnja nije za mene jer me izobliči i onda to nisam ja . "i nebo plakati će ,jer mene voljeti neće ,svi oni kojima drag nisam ali i oni kojima smetam na njihovom putu slave..."  |
