boxer world

yea yea y

<em>Nikako da pronađem rupu kroz koju mi curi vrijeme !
U zadnjih nekoliko tjedana mi se dogodilo izuztno mnogo pozitivnih stvari
da još uvijek apsorbiram sve ono što me sljeduje.Tijekom svog života težim ka
napretku i boljitku kako svom tako i moje obitelji, ali i kad čovjek dostigne određene ciljeve
sam nije dovoljno svjestan koliko je postigao.Za sve je krivo vrijeme kojeg nikad dovoljno za sve
ono što bi čovjek htio napraviti , vidjeti i uživati.
Ako netko zna način kako da pronađem gdje mi vrijeme curi neka javi ?

Sory svima Vama nikako da se ulogiram,
i sad neznam kako sam se uopće ulogirao ,
nisam baš dobar sa vremenom ,nedostaje mi .
Nisam još odlučio kuća ili stan , za sad kuća vodi ...
uvijek i u svakoj prilici mislite pozitivno

Sada sam došao u fazu što izabrati za nastavak svog života kuću ili opet stan?
Znam da je to tema koja je izrešetana sa svih strana,
ali na forumima na kojim sam bio i komentare koje sam čitao nemaju apsolutno nikakav zaključak,
tj. svi su izuzetno destruktivni ili puni predrasuda i pored svog neznanja o temi .
Koliko god sam razmišljao što su dobre strane življenja u kući nikako nisam mogao prevagnuti
svoje argumente za kuću jer i život u stanu može biti izuzetan ugodan ovisno o okolnostima.
Cijelo vrijeme mi se mota po glavi da kuća ipak ima velike prednosti,
bez obzira što moje iskustvo sa stanom je daleko od lošeg,
osim zvučne ne izolacije sve drugo je izuzetno dobro,jeftinije,jednostavnije...
Možda se sad u meni probudio istraživač koji navija da ipak krenemo u pustolovinu izgradnje kuće.
Pišući ovaj post sve sam bliži toj soluciji, neznam možda ipak stan ???

Hvala Vam svima na čestitkama i lijepim željama .
Sada kad se ushit malo smirio i čestitanja se razrjedila ,
emocije koje su me obuhvaćale cjelo ovo vrijeme pomalo stišale,
okrećem se sljedećoj fazi u mom životu a to je aklimatizacija ,prilagodba na novonastalu situaciju u kojoj se nalazim.
U svakodnevnom životu jako je važno vrijeme prilagodba na sve promjene koje nam se događaju.
Nevjerojatno je to što to može potrajati sekunde, dane ,mjesece ili godine .
Vremenski interval sami određujemo sa svojim predispozicijama jer smo svi različiti.
Jednu činjenicu sam zamjetio a to je da su naši ljudi su jako "teški" na promjene bilo to na poslu ili u privatnom životu.
Kako ja uvijek pokušavam ljudima prezentirati svoje životno geslo pa tako i u ovoj situaciji ću napisati kako je misliti pozitivno u svakoj promjeni od presudne važnosti .Jer ako smo pozitivni i svi oko nas će zračiti pozitivom ali nikada ne zaboraviti postaviti granice .
Sad se trudim da se što bolje aklimatiziram i prilagodim svoj život svim obavezama koje su nastale.
Jedini mi problem za sad stvara to što moram pronaći kvalitetno vrijeme za obitelj i ljubav svoju .
S obzirom kako sam nemirnog duha neću se smiriti dok sve ne posložim na svoje mjesto ipak ja mislim pozitivno .
Da se ne zaboravi penso positivo e senso vivo e senso vivo....

<strong>I pored pogrešaka koje me prate u poslu i problema koji se sad lijepe jedni na druge ,
jesen budi sentimentalne uspomene , na vremena proživljena i davno prošla ah...
uvijek se sjećanja evociraju pozitivnim tonom i u pozitivnom svjetlu tako da se uvijek rado i sa osmjehom sjećamo prošlosti.
Čudno je kako u 90% pamtimo lijepe i ugodne uspomene a one ne tako ugodne nastojimo što prije zabaciti u najudaljeniji dio mozga .
Čudna smo mi animal ,ipak jesen je ta koja mi budi sve uspomene tako ću okriviti jesen za uspomene.
Iako moje zvijezde mi nisu naklonjene , predajem se pozitivnim mislima
da one odagnaju bad filing oko mene i ovaj gorak okus ljudske gluposti .
Ponekad se čini da krilatica misli pozitivno dosadna jer je jednostavna za učiniti ,
meni se ne čini tako ,najteže je misliti pozitivno kad si okružen lošim vibracijama i kad ti svi oko tebe žele loše!
Ali i kad je najteže pokušavam sebi približiti pozitivne misli i tako preživjeti sve loše dane i okoline.
Kako ništa nije lako tako se u ovo doba prepustim senti-mentima i lakše mi je sve prebroditi .
uvijek i u svakoj situacije olakšajte sebi pozitivnim mislima biti će lakše podnijeti sve loše ...

Danas sam imao propust ili grešku na poslu ,opravdanja ima na tisuću ali što sam učinio učinio sam i nema natrag.
Kroz glavu mi je prošlo godine odricanja i predanog rada , i sad se pitam koliko je dovoljno da izgubiš poziciju i status na poslu,
izgleda jako malo.Ipak moram uzdignuti glavu i pokušati misliti pozitivno možda sam ja samo sve to shvatio preosobno .
Život ide dalje sada ću pokušati skupiti snagu i opet kreuti ponovo ispočetka vraćati vjeru u mene onima koji su je imali.
moram misliti pozitivno, moram dići glavu iz pjeska i krenuti dalje uzdignutog pogleda ipak sam samo čovjek.
...penso positivo e senso vivo e senso vivo.....

Počela je škola ,pored sve silne gužve ,frke, strke i svega ostalog na poslu već sam počeo voditi brigu o svim školskim zbivanjima .
Evo krećem ja u treći razred po drugi put iako se onog prvog gotovo i ne sjećam . Nisam ni svjestan svih mogućih peripetija koje me očekuju u i oko škole.Uh, kako brzo rastemo ili kako mi vrijeme brzo prolazi ili starim.Vrijeme samoće na poslu je gotovo ,sada će mi biti puno lakše i jednostavnije u smislu da ću imati vremena za obitelj a i za boxerworld.Sa pozitivnim mislima prema životu i budućnosti krećem dalje

Dogovor sa frendom o odlasku na njegovu "vikendicu", šoping i priprema ,i evo nas jezdimo avto putem ka velebnoj i nadasve ravnoj slavoniji.
U glavi razmatram da li sam ponio dovoljno mesa za peku , kako ću naći te pizdiće ili kako se već zove ta zabit.Prebrojavam suputnike da nisam koga zaboravio.
Derem ferarija po avtoputu u nevjerici gledam koliko je gužva , pa ljudi pola osam je ,nedelja , odmara li tko u ovoj fucking country?Nakon nekog vremena skidoh se sa gužvastog avtoputa i krenuh po praznoj ravnici.Selo gor, selo tam , počelo mi se polako sve to vrtiti po glavi,upitah ljubav moju da li ima kakvo brdo ovdje za orjentir jer ću se ja izgubiti???
Moja najdraža je ipak držala autokartu čvrsto u svojim rukama tako da smo sigurno stigli na cilj ( to je njena verzija , ali neka joj neka uživa).
Blizina Save su označavali rat sa komarcima ,autan ovako ili onako vjerujte jako dobra stvar,vrijeme je bilo pomalo naklonjeno nama urbanim turistima,nije bilo prevruče tako da sam uživao u miru , rodama ,Savi, dobrom društvu ....
Povratak sa jednodnevnog izleta je možda i bio vrhunac dana jer smo jahali po nepoznatim krajevima a ferari je kurio klimu i poskakivao gore dolje, i na kraju ipak sam našo brda i svoju orijentaciju.
Sve je bilo mnogo lakše i jednostavnije, nasljednik je izjurio van čim smo došli kući, a ja i moja najdraža smo bili puni ugode i dojmova koji su se tek slagali komadić po komadić ( sječaš se onog, da a da li si vidjela ono ...itd).
Jedino što sam čvrsto odlučio na ovom izletu da treba što više putovati i uživati.
Prvo što sam odlučio posjetiti je skandinavija autom...

P.S.Ne zaboravite uvijek mislite pozitivno

Večina nas direktno povezuje ljetovanje sa sladoledom ,
lizanjem osim što hladimo usno ždrijelo i razgibavamo mišiće lica,
stoga se možemo složiti da nam predstavlja na neki način zadovoljstvo i ugodu,
i da ne zaboravimo "budimo kroativni" , "kupujmo hrvatsko" i bombardiranje reklama ovog tipa
na televiziji i radiju , e pa sve bi to imalo svrhu kad bi smo bili u stanju pronaći te "naše " "hrvatske" proizvode???
Opće poznati brand Ledo , zaštitni znak za kvalitetan hrvatski sladoled, ali kako ga pronaći ???
Ovoliko ljudi na našem moru a Leda nigdje ( juhuuu Ledo gdje si ??).Prvo sam mislio da moj nasljednjik
pokušava preveslati, kad je ustrvdio činjenicu da nemože pronaći Ledo bezobzira što sladoleda ima na svakom kutu ,
uzeo sam si u zadatak da ga pronađem .Oboružan svom potrebnom aparaturom (mobitelom, novčanikom i sunčanim naočalima)
krenuh u avanturu potrage za Ledom.Nakon velike potrage u nekakvom kutku pronađoh škrinjicu na kojoj piše Ledo ,
sav sretan moj nasljednik se bacio na izbor , imao je par vrsta katastrofalnog izgleda, jadno i bijedno kako to i biva
na kraju .Ipak smo odustali iako su nasljedniku oči ostale na frižideru u nevjerici . Tako da u bliskoj budućnosti na ulazima u naše veće
priobalne gradove pored ručno napisanih kartona rooms ,zimmeer frei pisati Ledo sladoled....