boxer world

"Ponekad poželim
da napustim studije
i upišem neki zanat ,
...da budem majstor za frule"
sunce donosi ono nešto u naše živote
, barem dijelić svakoga od nas
se izmjeni ,nasmješi ,razvedri
,upali i krene novim putem
veselijim i sretnijim nego do sad.
Pun pozitive se budim,sa pozitivom
navečer zaspim,"sunce,sunce ,
moje malo tebe volim ja"
Tko kaže da je lako ,
prestati pušiti ,laže .
Sada vidim da ludim
polako ali sigurno,
ma nije da je moram
imati u ustima ,(cigaretu)
ali vidim da je navika
grozna i da je se jako
teško riješiti .Neki kažu
kad me prođe treskavica ,
da će mi biti lakše ,tja
da im vjerujem ,sumnjam
da će bilo kad biti lako .
Jedino kaj sam skužio je
to da bih se riješio navike
pušenja moram stvoriti
drugu naviku nepušenja i
da je to najbolji način.
Tko o čemu ja o pušenju ,
dosta je bilo "idemo dalje
za iste pare.. "
Još malo i "idemo na more".
uvijek mi te tri riječi zvone
u ušima kao kad sam bio mali .
Kad bi smo krenuli na more
a tata pokrenuo "škodaciju "
u to doba auto nad autima,
sav sretan i presretan cvrkučući
pjevao" idemo na more ,idemo na more."
a onda nakon nekoliko kilometara
nevjerovatnog putovanja zaspao
snom pravednika.I tako bi
tata glumio Richarda Burnsa
sve do blizu mora.
Još i danas se sjećam
kako me je nježno budio
govoreći "ustani sine sad će more"
još izbezumljen od sna i vručine,znoja
širom otvorenih očiju čekao sam kad če se
na vidiku pojaviti more.
"More ,more ,more " derao sam se iz
petinih žila,
poslije mnogo godina
mi je tata pričao.
"Znaš sine ako ništa svo ta muka je
vrijedila zbog tolike sreće na tvom
licu"
Dječija sreća je bezvremenska
i traje cijeli život.