utorak, 31.05.2005.
"Lipo li je, lipo li je bilo nekad "
"Ponekad poželim da napustim studije i upišem neki zanat , ...da budem majstor za frule" sunce donosi ono nešto u naše živote , barem dijelić svakoga od nas se izmjeni ,nasmješi ,razvedri ,upali i krene novim putem veselijim i sretnijim nego do sad. Pun pozitive se budim,sa pozitivom navečer zaspim,"sunce,sunce , moje malo tebe volim ja" Tko kaže da je lako , prestati pušiti ,laže . Sada vidim da ludim polako ali sigurno, ma nije da je moram imati u ustima ,(cigaretu) ali vidim da je navika grozna i da je se jako teško riješiti .Neki kažu kad me prođe treskavica , da će mi biti lakše ,tja da im vjerujem ,sumnjam da će bilo kad biti lako . Jedino kaj sam skužio je to da bih se riješio navike pušenja moram stvoriti drugu naviku nepušenja i da je to najbolji način. Tko o čemu ja o pušenju , dosta je bilo "idemo dalje za iste pare.. " Još malo i "idemo na more". uvijek mi te tri riječi zvone u ušima kao kad sam bio mali . Kad bi smo krenuli na more a tata pokrenuo "škodaciju " u to doba auto nad autima, sav sretan i presretan cvrkučući pjevao" idemo na more ,idemo na more." a onda nakon nekoliko kilometara nevjerovatnog putovanja zaspao snom pravednika.I tako bi tata glumio Richarda Burnsa sve do blizu mora. Još i danas se sjećam kako me je nježno budio govoreći "ustani sine sad će more" još izbezumljen od sna i vručine,znoja širom otvorenih očiju čekao sam kad če se na vidiku pojaviti more. "More ,more ,more " derao sam se iz petinih žila, poslije mnogo godina mi je tata pričao. "Znaš sine ako ništa svo ta muka je vrijedila zbog tolike sreće na tvom licu" Dječija sreća je bezvremenska i traje cijeli život. |
ponedjeljak, 16.05.2005.
dijeta ah ta dijeta
Opet moram na dijetu ,
Ponekad imam onaj jebeni osječaj da svaki komadić hrane ,svaki gutljaj vode i udisaj zraka lijepi na moje krhko tijelo tako da ono postaje velika tamna melasa koja se kreće i smeta mom egu ,smeta mojoj okolini naravno, jer nisam više poželjan kao prije . Sve to a i činjenica da mi se na vidiku pojavljuje nepoznati stani objekt ispred mene , tjera me na "dijetu" ili što već snosi,donosi ili znači ta riječ. Kako sebe natjerati da se odreknem svih tih delicija koje su mi tu nadohvat ruke, kako da kažem ne ? Neki tamo filoz.. ili psiho... bi spremno rekli sve je to u tvojoj glavi ,drugi bi rekli da se ne krečem dovoljno tj da ne trošim ,višak kalorija ali ja ja nevjerujem nikome i znam da borba sa viškom kilograma je samo moja borba u kojoj pobjeđuje ..... |
