Bottom seeking Top

Zašto klubovi u Berlinu imaju zvono na ulazu koje treba pozvoniti da bi se ušlo unutra??? Ispred jednog kluba skupina mlađarije je pozvonila, a zatim pobjegla uz smijeh. Klub je jasno označen trokutom u duginim bojama, pa smo zaključili da je to bila skupina mladih nacista. :-) Srećom, ovaj nevini incident je jedini kojem smo bili svjedoci.

Danas je petak, pa smo očekivali dobar provod. Međutim, iako je Berlin prepun barova i klubova za homoseksualce, većina njih je mrtva, čak i petkom navečer. Zadimljeni prostori bez ventilacije zagušljivi su i uz malobrojnu klijentelu. Jako puno mladih puši, a dolazeći iz Californije u kojoj je pušenje čak i u barovima zabranjeno, to mi je teško podnijeti. Jedan klub je imao super atmosferu, ali nije imao ventilaciju pa je unutra bilo kao u kotlu. Grozno! Noćni život u Berlinu nije me nimalo impresionirao.

Zadnjih dana vidjeli smo još gay parova koji se drže za ruke, ljube se na ulici, ili se sunčaju goli u parku. Sve to mi je pomoglo da se opustim i slobodnije ponašam s Mickom na javnim mjestima. Svakim danom sam sve slobodniji, na što je utjecalo i približavanje kraja našeg boravka u Berlinu. Želim iskoristiti svaki moment s njim, držati ga za ruku, grliti ga i ljubiti ga. Želim što bolje iskoristiti malo vremena koje nam je preostalo.

Mick je i dalje uglavnom korak ispred mene, što se tiče slobode ponašanja na javnim mjestima. Non stop me hvata za dupe, a ja se osvrćem i provjeravam da li nas netko gleda prije nego mu uzvratim istom mjerom. Sve moje strepnje da bi naši otvoreni iskazi ljubavi mogli izazvati negodovanje ili zaprepaštenje ljudi oko nas pokazale su se bezrazložnima. Na kraju sam shvatio koliko je Berlin otvoren prema homoseksualcima, ljudi su sve već vidjeli, i nikoga niti najmanje ne uzbuđuje kad nas vide u zagrljaju na ulici ili u podzemnoj. Žao mi je što to nisam ranije shvatio i slobodnije se ponašao od početka.