Bottom seeking Top
16.03.2005., srijeda
I'm gay! I'm gay! I'm gay!
Vjerujem da vas ima dosta koji ćete mi reći: daj prestani toliko pričati o tome. Da li je to sve što si ti? Je li to tvoja osnovna definirajuća karakteristika? Ti si gay i ništa više? Zvuči prilično plitko.
Oprostite ako sam previše napadan u svom izjašnjavanju da sam gay. Ali molim vas da shvatite da sam 15 godina mukotrpno skrivao tu svoju tajnu. Pomno pazio da u društvu ne kažem ili ne napravim nešto što bi me moglo "otkriti". Maskirao se u macho muškarca koji nikad nisam bio. Skrivao poglede prema muškarcima koji su me privlačili. Nakon toliko vremena skrivanja u "ormaru", priznanje sebi i drugima da sam gay bilo je jedno nevjerojatno oslobađajuće iskustvo. Iako je prošlo godinu dana od toga, i dalje se osjećam sretno zbog svog "oslobođenja". Odraz toga je napadno ponašanje, pretjerano isticanje gaynosti, šale na račun homoseksualaca, nastojanje da se slijede nekakvi gay stereotipi i trendovi. U biti sve su to male gluposti koje me čine sretnim. Zato mi ne treba vaš komentar: osvijesti se i shvati da bi prije svega trebao biti odgovoran otac. Ono što mi treba jest razumijevanje da je ovaj otac konačno prihvatio sebe samoga onakvog kakav jest i sada malo uživa u novopronađenoj slobodi. Zato vas molim, give me a break! Dolazi sin svom ocu, nakon što se 5 godina nisu vidjeli, i priznaje mu: - Tata, ja sam gay. Otac vidno uzrujan ga upita: - A, reci, sine, jel' živiš u nekoj vili? Ogovara sin: - Ne. A jel' odlaziš na godišnji u Monte Carlo? - Ne, tata. Pa, jel' voziš BMW? - Ne. Pa, jel' nosiš Armani odijela. - Pa, ne, tata. Ma, nisi ti sine gay, ti si najobičnija pederčina!!!!! |