Bottom seeking Top

Neobavezan seks i emocionalna veza su u mojoj glavi dvije različite stvari. Ako sam u vezi s nekim, onda s tom osobom želim živjeti i posvetiti joj svoj život. Kao društvenim bićima treba nam partner da nam upotpuni život. Neobavezan seks s neznancima, ili pak redoviti seks s prijateljima (konkubinama) s ovim nema baš neke veze. Moj odnos s Pedrom ili Timom je čisto prijateljski. Ne pada mi napamet da bi to moglo prerasti u nešto drugo jer ne osjećam nikakve emocije prema njima. Zbog toga se ne osjećam da sam svojim zadovoljavanjem fizioloških potreba prevario Micka.

Pitao sam svog vjernog Basilia može li se moje ponašanje nazvati varanjem. "Sumnjam! S obzirom na apsurdnost okolnosti u kojima ste upali u 'vezu' (nakon jednonoćnog seksa), bez ikavog zajedničkog životnog iskustva i neke veće nada za ubuduće, osobno stavljam pod veliki upitnik varijantu da ti njega varaš. Pri tome ostavljam mogućnost da je i ovaj sud plod onog mog odurnog racionalizma. Uostalom, nedovoljno mi je jasan odnos kojeg ste u međuvremenu razvili, dubina tvojih osjećaja prema njemu i njegovih prema tebi te cijeli niz drugih čimebnika da bih mogao donijeti kvalitetan sud."

Čitajući svoja razmišljanja unazad nekoliko dana, odjednom mi je postala jasna apsurdnost mojih postupaka. Pokušavao sam uvjeriti Micka u racionalnost mog ponašanja, a on se ravna prema svojim osjećajima i ne može prihvatiti ništa od onog što mu govorim. Mick je pročitao jučerašnji post i, naravno, opet se razočarao. Onda mi je konačno sinulo da nije samo bitno što ja mislim ili osjećam u vezi mog ponašanja. Bitno je i što on o tome misli i osjeća. Ako je Mick povrijeđen mojim ponašanjem, nije bitno mogu li ja sebe opravdati, nego da li sam spreman prihvatiti i razumjeti tuđe mišljenje i tuđe osjećaje.

Odjednom sam shvatio da je Mick napravio veliki kompromis samim time što i dalje priča sa mnom. Mislim da je sada na meni red da napravim kompromis. Pitanje je samo da li stvarno želim raditi kompromise ili ću nastaviti ranije zacrtanim putem da razumom potiskujem osjećaje. Čini mi se da sam tu odluku već napravio. Moje uporno nastojanje da nastavimo našu komunikaciju, da mu objasnim svoje ponašanje, i da ga privolim da ipak dođe do mene u svibnju očito pokazuje da mi je stalo do njega i da ga ne mogu tek tako zaboraviti. Moram priznati da su usprkos mojem nastojanju da razum nadvlada, osjećaji ipak pobijedili.

Rezultat? Rekao sam Micku da ne želim više imati ni s kim seks dok ne dobijem priliku da ga bolje upoznam. Tražio sam da mi da još jednu priliku. Mick nije više siguran u iskrenost mojih riječi, treba mu još vremena. Shvaćam. Ne žuri mi se jer se osjećam jako zahvalnim samo zato što nakon svega još razgovara sa mnom.