petak, 22.10.2010.
Crnilo
Svijet je jedan veliki sprovod
Gdje kaputi su crni
A lica su bijela
Oči su tmurne
Milovanja nisu vrela
Pjesme su tihe, valcera nema
Srce se steže, usta su nijema
Cipele su teške, a koraci tihi
I svatko svakom na pogreb ide
Baca latice na nemirni grob
I kao vojnik koji za dom gine
Radije je mrtav nego rob
A u daljini gore vosak i svijeće
Dok u šumu spušta se noć
U snove se spremaju i gavrani stari
Ovu večer na vlastiti grob ćeš poć
Jer znaš da ti nitko tako lijepo neće
Kao ti sam sebi donijeti cvijeće
I sutra opet rađaš se u pjeni
Oblačiš crni kaput obješen u sjeni
I na novi sprovod lagano koračaš
