srijeda, 06.10.2010.
Ptice umiru pjevajući, a ljudi čekajući
I tako dok čekam da mi se skuha čaj razmišljam o svim čajevima koje sam čekala da se skuhaju. O vodi koja je čekajući mene da ju skinem sa vatre ključala. O vrećici kamilice koja je čekajući da ju uronim u vodu bila zatočena u svojoj čajnoj kutijici.
I tako se sve oko čekanja vrti.
Svima omiljeno je sigurno čekanje u redovima. Ima li što ljepše od situacije: Taman negdje 14:30, moram po novu karticu koja mi je stigla u određenu banku. Taknem neki čudan stroj i on porodi listić. Na kojem VELIKIM slovima piše 543. A ispod toga «ispred vas u redu čeka 55 osoba». Mjesta za odmorit guzicu nema pa se vrtim. Potajno se nadam da će bar pola odustati od čekanja pa će mi se konkurencija smanjit na 23 osobe koje čekaju ispred mene. Kad promotrim sve ljude u banci od raznih godišta, spolova do imovinskog statusa postane mi dosadno. Banke su jednostavno dosadne.
Prošlo je 15 minuta, a ispred mene je još previše ljudi. Odlučujem izaći iz banke jer sigurno još bar 20 minuta vremena imam do mog sretnog broja. Odem skratit vrijeme do obližnjeg dućana igračkama i pipkam sve igračkice koje sam volila u djetinjstvu. Autići, legići, barbike.
Na povratku me dočeka žalostan prizor. Na redu je broj 545. Dva broja poslije mene.
Mrmljajući odlazim do porađaućeg stroja i stisnem tikpu.
«ispred vas u redu čeka 65 osoba»
Doviđenja.
Ipak još uvijek gora varijanta je čekanje u fizički formiranim redovima koji vas zatoče. Jer mrdanja iz reda nema. Ko ode izgubi mjesto.
Čekanje kod doktorice je specifično. Nema fizičkog reda, nema rednog broja. Ostaje jedino pitati «ko je zadnji?» i upamtiti poslije koga morate ući u veselu ordinaciju.
Čekamo iz dana u dan, iz sata u sat. Sve se svodi na čekanje.
Čekamo odmor poslije umora, umor poslije odmora, film koji prikazuju u 20h, upload slika sa izleta, voljenu osobu na klupici, dijete koje dolazi za 9 mjeseci, psa da obavi nuždu, more da se kupamo, snijeg da se skijamo, studomat da ispit upišemo, odgovor na molbu za posao, kabinu da isprobamo hlače, ljeto da nam bude toplo, zimu da se uz nekog stišćemo.
I na kraju čekamo smrt.
Idem po čaj. Dosta je čekanja.
