utorak, 28.09.2010.
Silikoni, ko će da im odoli?
I tako neku večer (a lijepa nedjeljna večer je bila) dok sam gurala prste u masnu vrećicu čipsa i istim masnim rukama stiskala tipkice na daljinskom...
Naišla sam na zločeste programe koje uvijek rado krajičkom oka pogledamo. Pa bar krajičkom kažem vam, ako ne i cijelim okom. Nekad i s dva.
Programa 4 su mi bila na raspolaganju. Zaustavila sam se na playboy tv. Taman je na programu bila audicija za nove plejbojeve zečice.
«Audicija», nazovimo je tako. Nije da su morale glumit Hamleta ili tome slično.
Ili otpjevat "con te partiro".
Ovo je bila čista golotinja u kamuflaži slave i umjetnosti.
Hrpa nadobudnih prsatih žena i nekolicina fotografa koja su to vidjela toliko puta u životu da im se lagano zijeva.
Ali meni kao voajeru i pridošlici je bilo vrlo zanimljivo.
Svaka je uzela svoj broj (ko u banci ili pošti) i čekala da ju prozovu (ko u pošti ili banci).
Tako su sretne bile. Toliko sreće u tim silikonskim srcima. Okice se sjaje, već se vide na naslovnici. Crvena pozadina, a iznad glave im zeko i natpis Playboy.
Već se vide kako se hvale prijateljicama, komentiraju sa stricem i strinom kako su joj uslikali dupe iz baš pravog kuta, a na sami blagdanski ručak svojim nećacima priča dogodovštine sa snimanja.
Ali dug je put do slave. Treba prije svega proći «audiciju».
Prva sretnica predaje svoj broj(ko u banci ili pošti) i ulazi.
Namjesti se lijevo, desno, naprči se, ispupči se, ufrči se, nasmiješi se, naljuti se, okreni se, obrni se, napući se, naguzi se, isprsi se.
A zatim pada grudnjak.
A meni pada apetit.
S ekrana smješe mi se sisurine veličine glave moje pokojne susjede(glava joj bila ko buzdovan, pokoj joj duši, volili smo je).
A sa sisa smiješe mi se bradavice veličine pohane tikvice.
Ajde rekoh, jedna ko nijedna.
Ali nakon što su i druge polaznice audicije predale svoje brojeve(ko u pošti ili banci) i poskidale svoje grudnjake odavno sam već prestala jest i izbečila oči ko angora zec.
Sve do jedne su bile usilikonirane.
Te sise nit se tresu nit se miču nit se kreću. Ništa. I ogromne. Najveće ikad.
Baš sam nesretna bila tu noć. Teško sam spavala, napadale su me u snovima ogromne dude. Hvatale su me i gušile.
Gdje je nestala prirodna žena? Izgubila se u svojim kompleksima, očekivanjima i željama.
Koga se ovdje zapravo pita za mišljene? Silikoni su privlačni isto koliko uskršnja salmonela.
Ko ih voli, ko ih je dozvolio, želio? Ko ih je stavio u rječnik pod pojam «dojka dovedena do savršenstva»?
Svaka dojka je ljepša od umjetne. Koliko god kompleksi bili jaki, koliko god želja da se svidimo drugima tinjala, ne treba se odmah predati i pasti u ruke kirurgije.
A ja budala mislila da bar playboy ima neke kriterije.
nedjelja, 26.09.2010.
Zašto nas život mrzi?
1. Kruh uvijek pada na namazanu stranu.
Više puta sam svoju netom namazanu paštetiranu šnitu kruha gurala sa ruba stola da bi se uvjerila u ovu tezu. I svaku put bi mrlja na tepihu bila na moj teret. Da,padala je svaki put na namazanu stranu. Ali nije li logično da je ta strana jednostavno...teža? Možda da ne trpamo cijelu paštetu na šnitu kruha ova teorija ne bi bila tako popularna.
Probajmo recimo bacit sendvič sa čajnom i sirom sa stola. On će se raspast na dva dijela.
Da,nije li logično jer je...prerezan?
Bolje šnita kruha u ruci nego na podu,kažem ja.
2. Tramvaj nam uvijek ode ispred nosa
Možda. Ali koliko puta uspijete i stić na njega taman dok polazi i dobri šofer vam otvori vrata?
Drugi put kad vam pobjegne ispred nosa prikratite vrijeme jedući očajnu kobasicu sa silnih božićnih štandova u gradu.
3. Sve dobre žene su zauzete, svi dobri muškarci su geji.
A sve se to vrti oko one «trava je uvijek zelenija u susjedovom vrtu» «susjedova krava je uvijek deblja» «susjedova žena uvijek ima veće sise»
Ček...ova zadnja...nije u udžbenicima.
Ako su sve dobre žene zauzete, ostatak muškaraca je prešao na dobre muškarce. A ako su svi dobri muškarci gej, dobre žene su pohvatale ostatak hetero dobrih muškaraca.
Ovo je kao kokoš i jaje. Što je postalo prije? Dobre žene zauzete ili dobri muškarci gejevi?
Uzročno posljedična veza dosad neviđena.
A vi se zapitajte, ako niste zauzeta žena ili gej...što ste? Auu.
4. Svako rješenje donosi još problema
Život bez problema je tako dosadan. Živjela sam bez problema puna 2 dana. Ajme što je to dosadno bilo. Skoro sam našla neki hobi ili nedajbože radila nešto korisno.
Al hvala bogu problemi su slijedeće jutro opet došli i ja sam opet bila ona dobra stara. Nemam para, krov mi šupalj, nokti mi pucaju, roditelji mi se posvađali.
Što je žena bez problema? Muškarac. A to ne želim bit.
5. Svaki predmet kada padne će se otkotrljati u najnepristupačniji kut.
E od svi zakona šjora Murfija s ovim ću se najviše složiti.
Prokleti kutevi. Zašto kuća ne bi recimo bila okrugla građevina? Kome su kutevi išta dobro učinili? Da ne spominjem koliko je lakše mesti i čistiti rotondu. Kad bi imala izbornu kampanju moto bi mi bilo «Građevine bez rubova za mir i dobro!»
I onda kad mi maslina sklizne s pizze i otkorlja mi se ispod stola pa još u prašnjavi kut, a ja se zavučem ispod i uhvatim ju pa tresnem glavom o stol...
S vremenom ću obrađivati i ostale Murfijeve zakone, da se skupa uvjerimo da nije sve to tako crno kako uistinu je crno 
